Mogla bi si postaviti bezbroj pitanja …al ja ne želim više sumnjati u Život…Ne želim više upitnike na mojoj stazi…Ne želim se čuditi događajima, ni osjećajima koji se rađaju u meni…Sve je to dio mene…A ja sam Njegova kreacija kao i svi mi …I zato vjerujem da su svi ljudi, koje sam susrela u svom životu morali dodirnuti moje rame i biti dio moga iskustva…Mogla bi se ja  i ljutiti zbog nečeg što mi nije bilo dano…ili pak zbog nečeg što mi je dano….Al neću…Neću, jer prošlost je ionako iza mene,budućnost je svima nepoznata a sad je vrijeme kad  vjerujem da je sve onako kako treba biti...I…

 

…Vjerujem da je on sada pored mene jer upravo tu treba i biti…

…Vjerujem da je s razlogom ušao u moj život…

…Vjerujem da je dio moje životne priče koju je Netko već odavno napisao…

...Vjerujem u ono što govori…

…Vjerujem u ono što radi…

…Vjerujem da i on vjeruje u mene ..a to je lijepo…

 

Vjerujem u Dobro i vjerujem da je Ljubav smisao postojanja…i zato me nije strah Ljubavi…Volim voljeti…I nije  „grijeh“  to što volim njega …to što se budim s njim i kad nije tu…jer Ljubav kakva god bila…ona je samo Ljubav…I..vjerujem da su nam puti unaprijed ukršteni…I prepuštam se…

 

 …Vjerujem da će odgovori doći sami …