sakrih osmjeh i nadu
u samoći besanih noći
I kada sa neba tmurnoga
nebeske suze teku
kada crvi gozbu slave
u raskvašenome rovu i grobu
kad u zlokobnoj tmini
ostavih snove i suze
u zlokobnoj tišini
spomen me guši
i isprazni dani koje nosim sa sobom,
nestaju sve moje nade
sve se u prah i pepel ruši
ostadoh sam
kud god da krenema
uspomene,grobovi ,cvijeće i šaka zemlje
tu odnose nas
umrijeti za domovinu
ne jamči život vječni