Ha boli, znam. Ne moraš mi ni pričat. U početku. Poslije je lakše jer se privikneš. Do utrnuća.
Do tad se ne usudiš viknut jer si civiliziran, uljuđen. A takvi sigurno ne viču. Takvi trpe.
„Razboljen“ je trpni glagolski pridjev. Jebeš zdravlje, bitno je da si kolko-tolko suvisli dio nečeg. Civilizacije. Većine. Zdravo, nezdravo tko te pita.
Pa pokušavaš bajpasirat tu bol. Nekako zaobilazno reć da te nešto smeta. Ali kome reć i šta uopće.
Sigurno nije problem u tebi i tvojim jajima. Da nije u tuđim? Mora bit.
Jer kad se osvrneš oko sebe, vidiš da ima toliko čudnih jaja, ludih pomalo.
Ta njihova nepravilnost sigurno nekako utječe na tvoju sreću i zdravlje.
Civilizacija općenito ne voli čudna jaja nekih čudnovatih kljunaša..
Ne zna kako bi stala njih. Plaši ju pomalo sve to skupa.
Pa budi civiliziran. Ako vidiš nekog s takvim čudnim jajima odmah reagiraj. Al ne direktno. To nikako.
Ne priliči civilizacijskom robotu s mašnicom da puno maše i mlatara s rukicama.
Prvo se posavjetuj s ostalima. Vidi dal i oni tako misle. Ako da, onda je došlo vrijeme za akciju.
Nedajmo kljunašima da svojim čudnovatim primjesama ugrožavaju ljepotu naših jaja.
I ne brigaj ništa jer si postupio u skladu s onim što se od tebe očekuje.
U ovom trenutku to je za tebe prirodno.
Jer ni srce u tebi ne diše slobodno. Ono je u krletci. A stavio si ga tamo jer su takva pravila civilizacije. Sve živo u krletku. Jer ono što je živo može postat i preživo, podivljat. I druge zarazit s tim.
Pa zašto ne djelovat preventivno.
A podsvjesno te bole ta jaja i strah te je da ih to nešto još više ne nagazi. Ta nevidljiva čizma.
Ovako se da preživjet, a zar nije egzistencija najbitnija?
Budi kvočka i čuvaj jaja u ovom stanju 10, 20, 30 il više godina, koliko god ti je robije ostalo. Čuvaj ih brižno.
Doduše, u nekim čudnovatim trenucima kad ti podsvjesno-svjesni ventil popusti možda dođe do tebe informacija da ni tvoja jaja nisu baš naj-jaj.
Da ih to nešto nevidljivo pritišće.
I ometa kad se iz nekog razloga trebaš sučit sa sobom.
E šta bi onda dao da imaš slobodna jaja.
Ma dao bi i ono između njih..
Evo ja prvi to „između“ želim dati civilizaciji.
S veseljem.
Jer kad ti civilizacija stane na jaja, stane ti i na tekst.
I ukoriči te ko pročitanu knjigu. Stavi na policu. Pripadajuću.
Pored hrpe drugih unaprijed pročitanih knjiga koje nitko nikad neće pošteno ni otvorit.
A kad bole jaja ni glava ne radi kako treba. Na neki čudan način su povezani.
Nema veze, sistem ima rješenje i za to. Još jedna od vrlina civilizacije. Pobrinula se da uvijek u tvojoj blizini ima onih koji će se dičit pameću i s podmjehom omalovažavat tuđu. Uz njih se prikloni.
Njima su jaja davno utrnula pa im mozak radi savršeno.
Ko rumunjska gimnastičarka. Recimo Nadia. Ide po gredi lijevo desno, vrti se i okreće. Lijepa i elegantna za popizdit. Ni grama sala il bilo kakvog nepotrebnog balasta.
To što joj je greda najviši domet nije sad bitno.
Jedna od civilizacijskih tekovina je i tzv. panem et circenzes.
Jer sustav je itekako svjestan da stoji na jajima i da to stvara napetost.
Pa se mora s vremena na vrijeme malo pozabavit sa svojim jajopatnicima.
Ajmo na igre.
Pa kad svi urlaju i ti urlaj. Tako možeš izbacit bol zgnječenih jaja koju si potisnuo. Vrišti, urlaj, dole ovaj onaj. Diži palce, spuštaj. Osjeti se dijelom gomile. Kak bi reko Mirek (koji je BTW navodno isto imao probleme s jajima), u masi je toplije, jest da smrdi, al opet i grije. Da ne velim da anestezira bolje od votke il voltarena.
Možda ti bude lakše. Ma biće sigurno. Da sve bude u kokošjem stilu, tu su negdje i kokice pa grickaj.
Uglavnom, dok god si na tribini uživaj.
Jer, Bogove briga za civilizacije. Oni se vole poigrat s ljudima. Pogotovo s jajoboljcima.
Pa ih nekad u očima drugih pretvore u kljunaše.
Igrom slučaja tada se ti zatekneš u areni. A tamo je onda gadno. Nema više kokica.
Dojučerašnje kolege jajopatnici su tvoji jajokrvnici.
Kad te bace lavovima kolektivne frustrirajuće jajobolje najebo si ko žuti.
Pilence.
Nema veze. Gledaj to s vedrije strane. Pridonijećeš općem dobru.
Koloseum oslobađa. To mu je svrha. Sistem se relaksira i svi problemi su rješeni. Barem mjesec dana.
Pa onda jovo ab ovo.
U potragu za kljunašima.
Jer u areni ovak i onak završe oni s početka priče. S čudnim jajima. Čuđenje od jaja .
Unaprijed osuđeno da završi kajganom. Ako su tvoja jaja počudnila i smežurala se, sam si si kriv.
Trebao si ih bolje čuvat.
Opciju s dizanjem čizme zaboravi. Ta kirurgija bi bila prestresna jer onda paralelno i srce izleće van iz gajbe.
To sve može pričekat neki drugi trenutak, neki drugi kokošinjac.
Kad ćeš možebitno doć s čvršćim jajima..