Nikad ne prolazi ,vrijeme karnevala
samo se mjenjaju maske
iza njih skrivamo lice naše
ne napuštamo nikad, kazališne daske
Na pozornici života,likovi blijede
kroz maske ,oči naše vire
gledaoci u klupama, nespokojno sjede
hvatajući iluzije,kao leptire
Maske nosimo, kroz sve naše dane
neke lijepe,većinom ružne
čekamo da, karneval stane
poslije njega,duše nam bivaju tužne
Jer svaka maska,privremeno nam služi
sa željom da tako, zavaramo sebe
prije ili poslije, neko nas skuži
kako iza nje, srce nam zebe
Zato odbacimo maske,budimo ljudi
maska našu, pravu bit krivi
ljubav neka se ,u srcima probudi
bez maske,lakše se živi
bglavac
irida
