Borivoj Bukva



Pravu prirodu mocnih prirodnih sila oko sebe covjek u pocetku svoje povijesti nije poznavao. Nije poznavao cak ni ono sto je stalno i ujednaceno u prirodi. Predstave koje djeca imaju o vanjskoj prirodi predstavljaju nam period kroz koji je narod prosao u svom djetinjstvu.

Kruzenje energije unutar eko sustava Zemlje, suncevog sustava i cijele galaksije, ponukalo nas je da tek zadnjih godina pocinjemo uciti i postivati ritmove prirode, tj. traziti odgovor i rjesenje u odnosu pojedinih krajolika prema ostalim pojavnim oblicima i dimenzijama svemira.

Smatramo li zemlju zivim organizmom koji je u podrucju djelovanja zvjezdanih i galaktickih energija, pretpostavljamo da te energije iznalaze "disne otvore" kroz koje ce djelovati izravno na zemlju. Takva odabrana mjesta "disni otvori", mogu se isto smatrati zivim organizmima, koji ritmicki pulsiraju zivotom, sto ga cini zajedno sa svim sveprisutnim na zemlji, florom, faunom, konfiguracijom samog tla i ljudima toga kraja.

Ti disni otvori predstavljaju energetske tocke na zemljinom velikom tijelu. Disni otvori, mjesto kroz koje u nas ekosustav pritjece zivotna energija i kroz njih u suprotnom pravcu odlazi negdje drugdje (pozitivna i negativna struja se gibaju kroz iste otvore). Od "disnog otvora" sire se energije u svim pravcima. Takodjer se na takvim mjestima zbivaju energetske pretvorbe, vibracije visih kozmickih sila kondenziraju se na tlu i utjecu na energetske centre svakog pojedinca koji je tu zatecen.

Pravilno rasporedjeni kameni blokovi u krajoliku - vertikalno postavljeni u krug oznacavali su mjesta regionalnih "disnih sredista". Sjecista "zmajevih linija" bila su oznacavana kamenim krugovima.

Indoeuropski narod nije gradio kamene krugove kao ni Kelti, Gali, ni Druidi, vec prethistorijski narodi. Oni nisu sluzili kultu Sunca i vatre, nisu bili ni osnova kuca za stanovanje, niti su ostaci razrusenih nadgrobnih humki, niti imaju veze s kultom postivanja
mrtvih.

Obozavanje Sunca, kao izvora svjetlosti i topline, nikada se nije dovodilo u vezu sa smrcu. Narodna tradicija ne pruza nista sto bi ukazivalo na vezu Druida s ovim kamenim krugovima, oni su to naslijedili i mora da su vrsili obrede u krugovima, ukazujuci postovanje Suncu, ili obozavanje zmija i zmajeva.

Jedan mit ukazuje na to da su stubovi druidskom magijom okamenjeni ljudi. Jedna teorija govori da stubovi predstavljaju ogradu od duhova mrtvih i kult falusa. Tako bi se kultovi zivota i smrti postivali zajedno. Medjutim, za pretpostaviti je da ni to nije tocno tumacenje za nastanak "disnih sredista".

Megalitski kameni blokovi iz pretpovijesnog perioda ne predstavljaju nista drugo, nego putokaz (orijentir) na putu kojim su ljudi u zacetku svoje povijesti putovali. Neistrazena prostranstva kontinenata, konfiguracija tla, flora i fauna, prirodne pojave s kojima se suocavao, predstavljale su velik problem za tadasnjeg covjeka. Postajuci bogobojazan, izlozen svim mogucim nedacama, na svom putu u nepoznato i neistrazeno, on je za sobom postavljao i ostavljao megalitno kamenje i tako utirao put do nepoznatog odredista ili buduceg prebivalista. Postavljena obiljezja u kamenu predstavljala su prvu cestogradnju pretpovijesnih naroda, koja bi s vremenom pretrpjela promjene postavljanjem na ispravna mjesta. Prvi kameni blokovi nisu imali nikakvih tragova ljudskih ruku, bili bi samo donasani i postavljani na zadanim mjestima.

Vece ili manje gromade megalitnog kamenja nosila su odredjena pravila u razmijestanju ili postavljanju, sto je bilo vezano uz konfiguraciju tla, vremenske neprilike (visok snijeg, magla), visoke trave, sume i slicno. Za slucaj nesrece, putnik je znao da je to mjesto gdje ga se moglo naci i priteci u pomoc. Kamen je sluzio i kao zaklon od jakog vjetra ili Sunca, na njega se moglo prisloniti ili razapeti satorsko krilo i napraviti zaklon od kise ili snijega. Vjerojatno je sluzio i za ostavljanje odredjenih poruka. Sjecanje na to ostavljeno je nama u naslijedje kroz japanski stup Lanterna. Tako su ti putevi od megalitnog kamenja sluzili protoku zivota energije zemlje, kao sto zile u ljudskom tijelu sluze protoku krvi. Tijekom vremena, generacije ljudi su biljezile dobra i losa mjesta kamenih stupova. Znalo se tocno gdje se, na kojem mjestu, mogu dobro odmoriti, naspavati i obnoviti potrebnom energijom za nastavak puta. Uz izrazito jaka mjesta, birala se i ona na dan hoda, jer no cu se nije putovalo. Tako su ti megalitni blokovi dobivali obiljezja i predstavljali akupunkturne tocke zracenja pozitivnih energija manjeg intenzititeta. Ona izrazito snazna mjesta dobivala su obiljezja u pravilno rasporedjenim kamenim blokovima postavljenim vertikalno u krug, tako su nastajali prvi "disni otvori" u krajoliku.

Mjesta "disnih otvora" ili u neposrednoj blizini, predstavljala su stalna obitavalista pretpovijesnih ljudi, gdje su ujedno docekivali putnike i pripravljali im sve sto je bilo potrebno za daljnja putovanja. Tu se zivjelo, radilo, nocivalo i hranilo, tu se umiralo i sahranjivalo. Bila su to obitavalista, ali i svratista pridoslih putnika na putu ka danom odredistu. Na kamenim blokovima razapet je bio veliki sator koji je stitio od nevremena, a izmedju kamenih blokova postavljali bi pregrade ili zastore. Kasnije s novopridoslim narodima i razvojem civilizacije, megalitski krugovi poprimaju drugu namjenu. Oni postaju svetista, vece proslave i skupovi odrzavaju se u njihovoj blizini, to je zborno mjesto pred pohode u borbu ili na duga putovanja naroda toga kraja. Tako megalitski krug dobiva i znacaj cvorista vise zmajevih linija, a time i ulogu "disnog otvora" u krajoliku kojem pripada.

U knjizi "Poruke kroz vrijeme" koju su uredili dr. S. Lisevic, dr.Josip Kotnik i N.F.Goncarov sa grupom naucenjaka, navode da je povrsina zemlje prekrivena sa 20 istostranicnih sfernih trokuta. Upravo u sjecistima trokuta smjestene su stare civilizacije, dok stranice trokuta predstavljaju najsnaznije pravce kretanja i migracija pretpovijesnih naroda. To su ujedno mjesta izrazito jakih zracenja. Ikozaedro-dodekaedricki sustav Zemlje (IDSZ), trokuta koji se prostire nad nasim podrucjem izgleda ovako: Od GIZEH/MEMFIS/KEOPS Staroegipatske kulture, lijevo 7000 km je Stara kultura BERBERA/TUAREGA poznata po tome sto su zene nosile trokut kao ukras, desno od KEOPSA 7000 km je MOHENJO DARA Staroindijska kultura. Od KEOPSA vertikalno navise vrh trokuta je SJEVERNI POL. Na sredini vertikale je TRIPOLSKA POLJODJELSKA KULTURA, danas je na tom mjestu Kijev i pretpostavlja se da je odavde potekla Arijska rasa i rasirila se kontinentom. Navise od MOHENJO DARA na pola puta prema SJEVERNOM PO
LU je SJEVERNA MONGOLIJA, stara kultura Mongola. Navise od BERBERA/TUAREGA prema SJEVERNOM POLU na pola puta je Kultura KELTA/IBERA u Skotskoj i Sj.Irskoj. Prisjetite se samo postave megalitskog kamenja duz ove linije u Spanjolskoj, Francuskoj, Irskoj, Skotskoj i dalje po Skandinaviji.

To predstavlja potvrdu moje teze o nastanku i znacenju megalita za pretpovijesnog covjeka tog vremena. Ziveci, radeci i stvarajuci, narod je kroz stoljeca stvarao legende, mitove i price za koje mi danas znamo. Njima tada, sve to nije bilo potrebno. Uspomenu i sjecanje na pokoljenja predaka, sacuvat cemo cuvajuci kulturnu bastinu koju su nam ostavili u naslijedje. Dio njihove proslosti sadrzan je u podsvijesti svakog od nas, arhetip ne miruje. U prijenosu ideja sudjelujmo u zajednickom cinu ocuvanja prirode, uceci i postujuci prirodu, nasu veliku Boginju, Majku Zemlju, na nacin kako su to nasi preci cinili, i kakvu su nam u naslijedje ostavili.


U Rijeci, 18.listopad 1994. Borivoj Bukva

Napomena: Preuzeto iz moje knjige: NJU AGE U SJENI BOROVA, Rijeka 1997.

Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr