PJESNIČKE VISINE

Odlučiti se na planinarski pohod i krenuti put brda planinskim stazama koje su se koristile stoljećima, po tko zna koji put hodočastiti u prirodi, predstavlja uzvišen čin.

Tim stazama hodilo se u polje, u vinograd, do maslinika ili u šumu po drva. Prolaziti pokraj novoizgrađenih ili ruševina kuća, napuštenih ili naseljenih sela i zaseoka, zapuštenih vinograda i voćnjaka, napuštenih maslinika, kroz kamenjar bogat kaduljom ili pokraj stada ovaca koje mirno pasu...

Pješačimo dalje penjući se kroz borovu šumu prema sedlu, između vrhova brdašaca pod kamenjarem. Dalje put vodi po čistini, na platou prolazimo duž suhozida koji prkose vremenu i vjetru, potom opet čistina i vrh planine koji se nazire. Hodamo okrenuti licem prema Suncu koje prži, za tako toplije dane u godini potrebno je dobro se zaštititi od sunca i bolje potegnuti, ne zastajkivati. Dalje slijedi nagli uspon,
a do vrha se stiže isključivo po markaciji označenom stazom. Onda radost, jer nenadano smo na vrhu. Dobro je sve ovo prošlo. Mokar do kože od znoja, presvlačim se i oblačim suhu košulju i maju. U zavjetrini zastićen od vjetra brzo to činim, uz put vadim iz torbe piće i hranu. Pola je pređena puta, i tako umorni osjećamo potrebu za okrijepom i odmorom.

Tu sa vrha pruža se prekrasan pogled na vrhove planina, na udoline i dolove koji skupa s rijekom krivudaju između brda. Vide se naseljena sela, cesta koja krivuda i zapinje među šumarcima, tamo u daljini grad veći ili dalje manji, svaki na svoj način zanimljiv i različit. More u daljini s otocima blješti u odsjaju sunca, jedino ga paraju trake glisera i bijelih jedara.

Plavetnilo neba i oblaci koji u svom vrtloženju tu na višim nadmorskim visinama, nastaju i nestaju neprimjerenom brzinom, tako igrajući se pred nama ja se dobro zabavljam. Zavaljen na kaput podamnom, ležim podbočivši glavu i promatram krajolik i oblake koji plove nebom. Prisjetih se tada i Osha i njegove misli "Moj je Put, Put bijelog oblaka", slično njemu razmišljam tog trenutka...

Vrijeme okrijepe je proteklo, odmorni i osvježeni, krećemo drugim putem prema zakazanom odredištu. Na pola puta u podnožju jednog od platoa u bukovoj šumi, nalazi se "izvor" pitke vode, a u blizini pojilo za stoku i divljač, u kojem uvijek ima vode ili vlage čak i usred najsušnijeg razdoblja u godini. Nakon zadržavanja od petnaestak minuta, krenuli smo bijelom cestom do prvog naselja i ostatak puta do mjesta u kojem nas čeka autobus na povratku ka odredištu.

Oplemenjeni i obogaćeni životom planine, jednim novim iskustvom, vraćamo se u svakodnevnicu. U mjestu tražimo prvu birtiju i šank sa hladnim pivom ili bevandom. Za stolovima opet odjekuju pjesma i smijeh, podastire se i vadi iz ranaca preostala hrana, pije se i jede.
U naredna dva do tri dana boljet će nas noge od pješačenja, ali u duši biti ćemo čišći, smireniji i svakako svoji, stečenim jednim novim iskustvom.

Za kraj prisjetih se prijatelja Same koji mi je prenio izjavu jednog alpiniste iz Slovenije: "Nisam ja osvojio vrh planine, planina me je prihvatila i primila pod svoje okrilje, uz dopuštenje njeno to mi je bilo omogućeno!"

----------------------------------------

HPD "PLATAK" PLANINARI "SENIORI" RIJEKE

Radni sastanci svakog petka u 17,30 sati. Za informacije o izletima obratite se gđi. Milki Božičević, tel. 051-437-217. Moguće promjene biti će izvješene u oglasnom ormariću.
Adresa: HPD "PLATAK", Korzo 2a/III, 51000 Rijeka

/Napomena: Izdan je "Zbornik PLANINARA SENIORA 1996.-2005.", Izdavački centar Sušak, Rijeka, 2006., može se naručiti ili kupiti u prostorijama HPD.PLatak, ili kod urednika Zbornika, Pere Sekulića na tel. 051-511-848, cijena je 50 kn./

Gore ispisana pjesma sa fotografijom objavljena je u "Zborniku PLANINARA SENIORA 1995. -
2005."

Pjesničke visine

Lagano pjesnik svladava visine...
Na vrhovima stoji, divi se krajoliku!
U ruci čašu rumena vina drži i pije.
Da l' vino il' krajolik draži je njemu?
Budalast je i pijan - pjesnik tad!

B.B.

Tekst je ispisan u Rijeci, 06.11.2006. godine

Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/