...nisam žalosna, nisam ljuta, dapače, dobre sam volje. Možda pomalo sjetna, pročitavši sa koliko volje i entuzijazma pisah,sada već, daleke 2009. g. A koliko je tek grešaka bilo!!! Od njih devetero koji su komentirali moj prvi članak sada je još prisutno dvoje po "službenoj dužnosti" i jedan povremeno...i tada shvatih da je i mene pregazilo vrijeme...zadnji tekst napisah u listopadu prošle godine, a sve ostalo bijahu s vremenom sve mlačniji i mlačniji komentari...a bilo mi je lijepo... uz magicus na kompu propisah...uz njega se budih, a nerijetko i po noći pisah...

...neke sam članove upoznala i zaista se konvenciji veselila...to je bila godina  u kojoj sam se još uvijek borila sa razočaranjem iz 2008 . g.  i  pisanje na magicusu me zaokupljalo i razonodilo...

...stvari su se polako mijenjale, a tako i magicus i ja, i naš uzajamni odnos također... odlazili su stari, dolazili novi, a pod tjecajem društvenih prilika i neprilika i komentari su postajali sve bezobzirniji i ružniji, a ponekad i sama pisah takve, čudeći se sama sebi... i upravo čitajući ove jučerašnje, odlučih se pozdraviti...dakle, to je povod, a ne uzrok i nikome ništa ne zamjeram, a i da zamjeram to vas svakako ne bi trebalo brinuti, jer ovamo svatko dolazi sa svojim nemirom i upravo mu ta anonimna virtuala omogućava odušak...

...želim svima da se osjećaju na portalu ugodno kao ja u doba svog največeg pisanja,a Iridi još mnogo poslovnih izazova, jer pokrenula je nešto novo i drugačije i na tome joj zaista treba čestitati...

                lijep pozdrav

                           Sanja