Danas u vrijeme potrošačkog mentaliteta zaokupljeni sticanjem materijalnih bogatstva.vrlo se rijetko pitamo..o jednostavnom životu.Navikli na strku oko nas i u nas samima..doslovce bombardirani negativnostima preko svih medija..zaglušeni svom tom bukom oko nas..mislimo često da nema uzmaka..

Odavno smo ostavili iza sebe bezbrižne vode djetinjstva..ako smo imali sreću da ga sretno proživimo..odavno smo zametnuli sjećanja na izvor u nama..a naše se misli uvijek vrte u istome krugu..

Naš ego preuzeo je samozadovoljno vodstvo..jer to mu i odgovara..čak i tamo gdje su trebali osjećaji biti na prvom mjestu..a to su naša djeca..i starci ..i tu sve više kao društvo zakazujemo...kopirajući recepte sa zapada.naše roditelje ostavljamo na milost i nemilost nekim državnim ustanovama..jer eto zašto da nam propadne karijera zbog naših roditelja.

A da o djeci ni ne govorimo..lakše nam se je zgražati nad njihovim ponašanjem nego se zapitati..koliko smo im ljubavi pružili u prvim godinama njihovog života..tad ..pogotovo mi majke..koje prerano raskidamo spone ..i svoju ljubav prema njima nadopunjavamo materijalnim nadomjestcima...i onda se pitamo, kako smo to stvorili neizgrađene ličnosti..od naše djece..koje utjehu traže u drogi..alkoholu i svim tim zlima...današnjice...

Jedostavnost života pretvorila se u njenu suprotnost već odavno..prije no što smo se i sami rodili..i tako to biva na ovoj našoj prekrasnoj planeti..već stoljećima..

I ne pomažu nam tu nikakvi učitelji..knjige o samo pomoći..koje su preplavile naše police...i to je jedna vrsta prodavanja magle..iza njih u većini stoji biznis i zarada..svi ti gurui..alternativci..svaka čast manjini..svi nas oni hoće podučiti kako bi zapravo trebali živjeti..

I mi se njima priklanjamo jer to je kao in.. u trendu je slijediti nekog..a i lakše je tako nego sjesti sam sa sobom i zapitati se u dubini svoje duše..ko smo zapravo..

Da ne spominjem i tu opsjednutost lijekovima..tim tabletama..za sve i svašta .gdje netko masno zarađuje..na našoj naivnosti ..i sistematski truje..mjesto da nam pomaže..

Ovo današnje vrijema je psihologija umiranja..a ne života..psihologija straha..od sebe samih..od naše duše i osjećaja..i bježanje u ekstemnosti..u negativnosti..bježanje od same ljubavi.....i bježanje od Boga..ma kako ga mi zvali..

I na kraju..gdje vodi to moje razmišljanje pitate se..vodi ka tome da mislim da smo svi zaslužili bolji život no što ga živimo.i da čim se prije vratimo korijenima svojih bića..čim se prije vratimo ljubavi kao jedinom počelu ..prije ćemo se spasiti..jer život je tako lijep ..život je čudo koje nam je darovano..od same vječnosti..a naše dijete u nama..zanemareno i očajno vapi za pomoć...i zove nas na igru..zove nas da uronimo u sebe i pronađemo zapretanu iskru božanskosti u nama koja još uvijek tinja..jednostavno gori kao mala besmrtna vatra u našoj duši.čekajući da je rasplamsamo..i njome osvijetlimo sve oko sebe....