GRAD RIJEKA I FENG SHUI

"Primjenom drevnog tajnovitog umijeca, konstatirano je: Hong Kong, jedan je od najbogatijih gradova Dalekog istoka, ali i jedan od najbogatijih gradova na svijetu. U cemu je tajna njegovog uspjeha? Osim konfucijanske etike i budisticke i dualisticke vjere koje prozimaju kulturu Dalekoga istoka, tu je i tajnovito umijece koje nazivaju fengshui (citaj: fongsvej)...

Prije no sto je Hong Kong 1997. ponovo pripojen Kini, neki su poslovni ljudi, zabrinuti za svoju buducnost uposlili skupinu fengshui majstora koja je negdje drugdje trebala pronaci novi Hong Kong. Mjesto koje ce imati ista, ili barem slicna fengshui obiljezja kao i pravi Hong Kong. Uspjeli su pronaci svega dva slicna mjesta, a jedno od njih bio je grad Rijeka.

Zasto onda Rijeka nije bogata kao Hong Kong? Izmedju ostaloga i zato jer ne znamo iskoristiti svoj gotovo idealni fengshui polozaj...

Stara kineska izreka glasi: "Prva je sudbina, druga je sreca, treci je fengshui, cetvrte su vrline, i peto je obrazovanje." Na prve dvije stvari ne mozemo utjecati. Sudbina i sreca su nam odredjene u trenutku rodjenja. Sve sto mozemo, ako za njih znamo, je da im se prilagodimo. Vrline i obrazovanje ovise o nama samima, i trebali bi se potruditi da u tome budemo sto bolji. A fengshui je dijelom odredjen (zadanim krajolikom, stranama svijeta i qijem), a dijelom na njega mozemo utjecati (mijenjati taj krajolik, prilagodjavati ga i koristiti povoljan qi).

Da li cemo zanemariti prostor u kojem zivimo, ili cemo ga pokusati iskoristiti na najbolji moguci nacin i za nas, i za prirodu koja nas okruzuje, ovisi samo o nama i nasoj duhovnoj zrelosti. Kao sto nije svatko lijecnik, tako ne moze svatko biti ni fengshui majstor, no to nas ne sprijecava u nastojanju da se potrudimo da bolje razumijemo svijet u kojem zivimo i nasu ulogu u njemu. Sto vise ljudi bude u svome zivotu koristilo drevno umijece fengshuia, to ce svijet biti ljepse i bolje mjesto za zivot kako nama samima, tako i narastajima koji dolaze za nama." (18*)

Po tko zna koji put, kretao sam se tih dana put Velog Vrha, jednom od najomiljenijih setnjica grada Rijeke. Ulicom Kalvarija do Kozale, dalje Katarine i crkvice Sv. Katarina uz Pulac, dobrom markacijom PD.Ucka sve do crkvice na Velom Vrhu. Tu nadomak Rijeke, na samo dva sata hoda u prekrasnom ambijentu borove sume, sa Velog Vrha, mozete uzivati razgledavajuci krajolik koji se pruza pred vama.

Nenadano iznad starog grada Grobnika u mojoj ravnini nadvi se soko i strmoglavi u brisucem letu, nestajuci dolje u kanjonu Rjecine. Tada se prisjeti Branka Fucica i njegovih rijeci u knjizi "Terra incognita": "Dodje li ikad do referenduma o grbu grada Rijeke, glasovat cu za heraldiku, za stari, povijesni Leopoldov grb s orlom i sa "indeficienter". Samo, meni ce "indeficienter" znaciti ne neko odano sluzenje Habzburzima, nego zelju da onako, kako nepresusno tece Rjecina, tako neka Rijekom tece i promet i stvaralastvo i napredak i blagostanje."...

Prozet radosnim trenucima koji me sustizu i idejama koje neprestance iskre, razapet izmedju neba i zemlje, tu na Velom Vrhu kako to obicno biva, s papirom i olovkom u ruci sve se mora registrirati i zapisati. U simbolici nadolazeceg moram potraziti sebe, jer kako biva: "Lak je prijelaz onima koji imaju simbol!" ...

(18*) - Novi List, 07.05.2000., Robert Matusan - Boyler

Borivoj Bukva

/ Napomena: Tekst je preuzet iz knjige "Metamorfoze Istre i Rijeke", Rijeka, 2006. /