KOZMIČKE MISLI O NOVOJ GODINI ( Martinus)

Kulminacija tame dovodi do toga da u našem umu počinje sijati zvijezda nade Kada prođemo zimski solsticij ili najkraći dan u godini, prošli smo kulminaciju tame ili takvo stanje kada je sunce, tj. izvor dnevne svjetlosti, najdalje od naše zemljopisne širine.

Ne postoji zemaljski čovjek na kojeg ovaj prolazak nema nikakav utjecaj. On mijenja naše raspoloženje i naš čitavi mentalni stav.

Dok smo se prije našeg prolaska kroz najkraći dan u godini pripremali za neprestano povećavanje zimske tame, protiv koje smo se borili tako da smo koristili vanjsku, umjetnu fizičku svjetlost, a kada je u pitanju um, unutarnju mentalnu svjetlost, mi se sada nakon tog prolaska pripremamo za samu svjetlost. Sada znamo da će iz dana u dan sunce dolaziti sve bliže i bliže i na kraju će prožeti našu zemljopisnu širinu sjajnom jasnoćom i bojama koje su tipične za ljetni dan. Prema tome, zimski solsticij ili kulminacija tame dovela je do toga da je u našem umu počela sijati ogromna zvijezda nade. Mi očekujemo ljeto i sjajne ljetne dane.

S obzirom da je taj prolazak kroz zimski solsticij pojava koja se apsolutno sigurno vraća, nakon čega slijedi jednako sigurno prolazak kroz kulminaciju svjetlosti, ljetni solsticij, naše nade se ne temelje na mašti, već na čvrstim činjenicama.

Mi smo u ogromnoj mjeri doživjeli da naš prolazak kroz te solsticije predstavlja samo ciklus dana i noći u većoj dimenziji i da je to izraženo ovim Biblijskim riječima : «Sve dok je Zemlje, sjetva i žetva, hladnoća i vrućina, ljeto i zima, dan i noć neće prestati.» Vječnost iza ciklusa

No, što taj ciklus sada znači naprednom, intelektualno nadarenom čovjeku ? Što on znači jednom duhovnom tražitelju ?

Svi mi znamo da nakon noći dolazi dan i da nakon zime dolazi ljeto, to čak znaju i životinje. Kada one to ne bi znale, one se tada ne bi pripremale za dolazeće ljeto ili zimu, kao što to čine. Neke životinje sakupljaju zalihe hrane i idu u hibernaciju. Druge, na primjer ptice selice, odlaze u toplija područja. No, to ne znači da je namjera ili svrha Providnosti sa tim ciklusima dovršena ili došla do kraja.

Ovi ciklusi ne postoje samo zato da bi im se mi naučili pokoriti ili se od njih zaštititi. Istina je da oni daju životu boju, oni stvaraju kontraste i proširuju mogućnosti doživljavanja živih bića. No, iza svega toga postoji još jedno naročito važno iskustvo ili naročiti zaključak, a to je da Bog ili Providnost pomoću principa ciklusa želi unijeti nešto kao živo iskustvo u svijest mislećeg bića. Ovaj zaključak je pokazivanje njegove vlastite besmrtnosti i vječnosti Boga iza ciklusa. Logičko razmišljanje je prvi preduvjet za viši oblik vidovitosti

Kako to onda čovjek može doživjeti ili opažati putem ciklusa ?

Pa, prvi preduvjet za istinski viši oblik vidovitosti koja se tiče dnevnih i godišnjih fizičkih pojava koje se događaju u prirodi i u životu u nama i oko nas je, naravno, sposobnost da se razmišlja apsolutno logično. Ako čovjek ne može razmišljati logički, sva iskustva postaju samo pretpostavke, dogme ili puka mašta koji su često sto posto pogrešni ili iluzorni.

Nasuprot tome pogrešnom stanju ili pogledu na postojanje postoji sposobnost logičkog razmišljanja. U onoj mjeri u kojoj čovjek ima tu sposobnost, on ne može biti obmanut ili se povoditi pogrešnim idejama. Ukoliko je čovjek jednom pronašao ili doživio naročitu strukturu prirode i njenih vječnih zakona, on tada zna da je sve dio te strukture i tih zakona. Ukoliko neka analiza ili objašnjenje, dogma ili izjava ne paše u tu strukturu i njene zakone, možemo biti sigurni da je to samo ljudska izmišljotina ili pogrešna ideja i pretpostavka, bez obzira da li te ideje predstavljaju stoljetnu tradiciju ili su one zauzele naročiti položaj u kulturi ili društvu.

Svaka kultura, tradicija ili pojava koja ima kao svoju osnovu takav nelogičan zaključak, neizbježno će prije ili kasnije propasti kada se suoči sa tim karakteristikama ili tim životom na kojem se temelje ti lažni ili pogrešni zaključci . Život, tj. priroda kreće se jasno definiranim vječnim kolosjecima u skladu sa jednako jasno definiranim vječnim zakonima. Rezultat toga je da sve u životu ili prirodi što odstupa od tog smjera ne može slijediti kolosjeke ostatka prirode i ne može ostvariti vječne zakone. Tada se to javlja kao nešto što je sve više i više nenormalno i na kraju nikako ne može biti ukorijenjeno ili hranjeno od strane normalnog života ili normalne prirode iz koje je i poniklo. Poput biljke koja je iščupana iz zemlje iz koje ona crpi svoju hranu i raste prema suncu, to vene i umire.

Prema tome, razmišljati logički isto je što i moći razmišljati i izvoditi zaključke koji su u potpunom skladu sa tim vječnim kolosjecima i zakonima prirode. Dakle, pomoću te sposobnosti logike mi ćemo uhvatiti bljesak toga što se nalazi skriveno iza iskustva koje nazivamo prijelaz godine ili Nova godina i na taj način doći do zaključka koji odgovara vječnosti, tj. koji izražava one vječne zakone i kolosjeke koji stvaraju nepobitnu strukturu života. S

ve što se može opažati predstavlja stupnjeve ciklusa Svima nam je dobro poznato da zimski solsticij predstavlja kraj ciklusa i da nakon tog solsticija počinje novi ciklus.

Dakle, za nas taj solsticij označava promjenu ciklusa. Mi tu promjenu ciklusa nazivamo «prijelaz godine» ili «Nova godina». Zanimljivost tog ciklusa, koji zapravo odgovara godini, jest da se on ispoljava na fizičkom području koje se lako može opažati i da predstavlja kozmički princip koji se ispoljava u mnogo većim dimenzijama. Iz mojih analiza taj princip poznajemo kao «spiralni ciklus».

No, takav kozmički spiralni ciklus toliko je ogromnih dimenzija i on traje toliko dugo da se on može doživjeti tijekom stotina i stotina tisuća života. Razumije se samo po sebi da obični zemaljski čovjek nema pojma da prolazi kroz takav ogromni ciklus, sve dok mu to ne kažu bića koja su predstavnici spasenja svijeta ili mudrosti. On nema kozmičku svijest; on ne poznaje svoju vlastitu sakrivenu nadsvijest ili vječni duh. No, usprkos njihovoj duhovnoj nerazvijenosti ili još uvijek nedovršenom, nedovoljno razvijenom stanju, Bog ta bića ne tretira kao drugorazredna bića. Istina je da oni ne mogu direktno vidjeti ogromni ciklus kroz koji prolaze nizom svojih ponovnih rođenja i života, no Bog je ipak otkrio sićušni dio vela koji pokriva njihovo ogromno kozmičko putovanje. Prema tome, tamo gdje je taj dio otkriven, oni su svjedoci tome da se čitavi život i postojanje ispoljavaju isključivo u obliku ciklusa. Oni vide da prolazak različitih oblika materije kroz čvrsto, tekuće i plinovito stanje može samo postojati kao prolazak kroz cikluse. Što je drugo dan i noć, ljeto i zima nego prolazak kroz cikluse u vremenu kroz čitavu vječnost ? Što je drugo čovjekova prehrana, njegova probava ili zadovoljenje njegovih želja nego ostvarenje ciklusa ? Doista, što je životni vijek njegovog fizičkog tijela, prolazak tog tijela kroz djetinjstvo, mladost, zrelo doba i starost nego prolazak kroz različite stupnjeve ciklusa ? Dakle, nepobitna je činjenica da sve što možemo opažati ili doživljavati u životu može samo biti istovjetno ciklusima.

Ciklusi koji se nalaze unutar i izvan horizonta opažanja naših osjetila Dakle, Bog je dozvolio tom sveupravljajućem principu da bude dostupan našim osjetilima. No, time nam je on dao neizmjerni kozmički pogled u samu vječnost, pogled u temelje samoga života. Time što smo fizičkim vidom mogli vidjeti da je materija podređena ciklusima, čisto fizički dobili smo otvoreni uvid u postojanje koje prevazilazi životni vijek našeg sadašnjeg fizičkog tijela, pa čak uvid u našu besmrtnost pojavljuje se poput zvijezde koja sjaji u duhovnoj tami našeg fizičkog života. Ali, na tom stupnju na kojem biće još uvijek nije doživjelo veliko rođenje, dok još uvijek nije inicirano, do toga će doći samo pomoću «logike».

Zbog toga što se sve što se nalazi unutar područja naših osjetila javlja samo u ciklusima, apsolutno nema nikakve osnove pretpostavljati da potpuno isto ne vrijedi i za sva ostala područja života i prirode koja se nalaze izvan našeg sadašnjeg horizonta. Bilo bi nelogično pretpostavljati suprotno. Zato jer svaki pojedini od ciklusa koji je moguće fizički opažati dokazuje jednaki prolazak materije kroz kulminaciju kontrasta gustoće i poroznosti, čvrstog i tekućeg, plinovitog i zračećeg stanja, involucije i evolucije, isto bi tako bilo nelogično pretpostavljati da je suprotan slučaj na svim područjima prirode i života koja se nalaze izvan horizonta naših osjetila.

U ciklusu čovjeka tek trebaju doći plinovito i zračeće stanje

Dakle, logično je ili u skladu sa činjenicama pretpostaviti da materija ili tvari normalno trebaju proći kroz različite stupnjeve tih ciklusa. Prema tome, mi možemo zaključiti ili prosuditi točan položaj tvari u ciklusu. Mi točno znamo da se grumen leda sastoji od vode u svojem koncentriranom stanju i da se u zraku koji udišemo nalazi ista tvar u svojem slobodnom ili plinovitom stanju. Dakle, svi oblici materije imaju svoje koncentrirano i porozno, svoje plinovito i zračeće (električno ili duhovno) stanje. No, u tom slučaju logično je pretpostaviti da se i mi sami, zahvaljujući tom prevladavajućem principu, nalazimo na jednom od različitih stupnjeva tih ciklusa.

Mi znamo da se materija na svojem putu kroz ciklus može samo mijenjati iz čvrstog u tekuće, iz tekućeg u plinovito i iz plinovitog u zračeće (električno) stanje i zbog toga mi čak fizički možemo vidjeti koji je naš sljedeći stupanj u ciklusu. Jer se mi kao ljudi nalazimo gotovo na tekućem stupnju ciklusa – naša tijela se sastoje 90% od vode – naš sljedeći stupanj mora biti «plinoviti», a nakon toga «zračeći». To je savršeno logično. No, to ne znači da će to svatko odmah prihvatiti. Naprotiv, mnogi će jednostavno odbaciti takvu analizu kao maštu ili potpunu glupost, iako u čitavom svemiru ne postoji ništa što bi mogli potkrijepiti tu njihovu tvrdnju. Logična potvrda toga proizlazi iz činjenice da je logika ljubav – ljubav bez logike nije ljubav. Ispoljavati ljubav u svakodnevnom životu znači biti u skladu sa zakonima spiralnog ciklusa.

Kada svi počnemo ispoljavati tu sunčevu svjetlost prema svojim bližnjima, božanski svijet će doći na Zemlju.

Originalni danski naslov : Kosmiske nytårstanker (izdano u danskom izdanju KOZMOSA 1/99) – predavanje održano u Nedjelju, 2. Siječnja 1944.

Preveo sa danskog na engleski : Andrew Brown

Preveo sa engleskog na hrvatski : Davorin Gruden (26.10.2010.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk