Žena je koračala odsutna pogleda..u njenim plavim očima nazirala se neka duboka tuga..i dok je koračala ulicama tog živog grada..privlačila je dosta znatiželjnih pogleda.

Ali nije se na to previše obazirala..uostalom znala je ,da joj nitko u ovom trenutku ne može pomoći..Njen zadatak nije bio nimalo lak..a povrh toga nije imala puno vremena.samo do navečer..jer inače će zauvijek ostati zarobljena u tom svijetu kojem nije pripadala.

Ljudi oko nje spremali su se da proslave najveći blagdan...i zato su žurili..da nabave potrebne namirnice..

Nju samu ,nije zanimala ta svečanost..eh da je sad sa njom njen princ..al bi se slatko smijao..gledajući svu tu strku..to šopingiranje...to potrošačko ludilo koje je obuzelo taj svijet..njoj tako stran i nerazumljiv..

Dakle,morala je pronaći starca...a vrijeme je neumitno prolazilo..i nije joj išlo na ruku..čak je stala rominjati neka sitna kiša......

Žena ,pomalo zabrinuto..ogrne dugu crvenu kabanicu ..a svoju plavu dugu kosu smota i uvuče u kapuljaču..Nije se smjela previše isticati...

A zatim ponovno pogleda u malu svjetleću pločicu,koju je brižno čuvala u svom džepu...Trag je još postojao..znači nije zalutala...

Ispod visokih borova,u samom predgrađu..gdje ljudi zakapaju svoje umrle...vladala je tišina..Tajanstvena žena..odškrine željezna vrata groblja..i ona muklo zaškripaše..

Ali bila je sretna..što nikog nije bilo..jer su ljudi tih dana imali preča posla..nego da obilaze grobove..

Zapahne je miris krizantema...njoj tako stran..a i svijeće koje  su gorjele..učiniše joj se pomalo sablasne..U njenom svijetu,nije se pridavalo toliko pažnje umrlima..tamo se slavio život..uostalom ni sama se ne sjeća da je ikada vidjela takvo mjesto..čemu im zapravo služi,pitala se je dok je hodala poplačanom stazom..

No vrijeme je curilo..a starca niotkud..