Naravno da si mi Ti ,najveći prijatelj,ta Ti stanuješ u meni,sakrio si se u moju dušu,još prije rođenja i darovao mi život....nešto najljepše što svako živo biće može iskusiti..
Igrao si se sa mnom kad sam bila dijete,trčao sa mnom zelenim livadama,brao sa mnom plave jorgovane,koji su mirisali poslije kiše na samu vječnost...skrivao se u ljetnom povjetarcu..i mrsio mi kosu..puštao sa mnom šarene balone u suton ..koji su letjeli visoko prema plavom nebu..u njima su bile poruke koliko Te volim..jesi li ih primio?
Kad sam malo poodrasla,pokazao si mi što je Ljubav...objasnio si mi kako ću je drugima dijeliti....i kako će moje srce tako rasti..što je više budem prosipala oko sebe..Unio si Svjetlo,tamo gdje je vladala tama i zaborav..unio si baklju svoje Ljubavi..tamo gdje je vladala tuga i očaj...i mene si pritom zvao da Ti pomognem......
Kad sam ponekad sumnjala ili zaboravljala na Tebe,kad me je život vodio bolnim stazama..kad sam znala i Tebe proklinjati...nisi ni tad digao ruke od mene...već si sjedio sa mnom u tišini,i zagrlio mi dušu,kao što samo Ti znadeš..i dao mi novu snagu da krenem dalje....mirnija i sigurnija..
Šapnuo si mi da je patnja došla, zato da mogu rasti..i da si mi je darovao sa ciljem da ojačam i prozrem sve obmane svijeta ..što se otvaraju pred mojim nesavršenim osjetilima..
I još si mi rekao ,da moram zaboraviti na sebe..i da sve što pružam drugima trostruko mi se vraća...koliko sam se samo puta uvjerila da si kao i uvijek opet bio u pravu..
A tek oni mali sitni znakovi koje mi stalno šalješ...nakon kojih uvijek ostajem zatečena i bez riječi...o tome bi se moglo danima govoriti...
Darovao si mi milost..da Te osjećam uvijek u sebi..i da Te tražim u svakom čovjeku..i u svakom živom biću koje srećem na svom putu...
I darovao si mi taj Mir..nenametljivi i tihi,koji leži duboko u meni...i sa kojim lakše listam stranice svog života.....
Pokazuješ mi svakim danom ljepote svijeta oko mene..i zaklanjaš svojom rukom moje oči...kad u njima vidiš tugu ili beznađe...
Daruješ mi riječi.kojima Te mogu slaviti.i zahvaljivati..šalješ mi anđele.da mi budu pri ruci u svakom trenu...i naučio si me svoju molitvu.koja me svake večeri uspavljuje..i vodi u tajanstvene svjetove sna...u kojima mi pružaš svoju ruku..da mi bude i tamo na pomoći...
Prosuo si svoju Ljubav, ovim svijetom.kao što se rasipaju zvijezde..i njome povezao sve naše živote...i darovao nam čežnju..da se približimo Tebi ..da bivamo u Tvojoj blizini...
I ostati ćeš moj prijatelj,do samoga kraja,sve dok me ne povedeš svome domu,u krilo zaspalih anđela..gdje će moja duša snivati besmrtni san..u naručju Tvoje Ljubavi....
Hvala Ti Najdraži..!