Anđa Jotanović

SAMORAZVOJ  I  SNOVI

 

Korice gornja

Plavo nebo sa suncem na sredini

iz kojeg blistaju

Sunčeve zrake

Donja polovina

Zemlja pejzaž sa buđenjem ljeta

plava ruža ispod sredine korica

okrenuta prema 　

 

　

　Ovu knjgu posvećujem svojoj predivnoj djeci:

Neveni i Darku

 

 

Sa d r ž a j

O knjizi……………………………………………..

Riječ autorice………………………………………….

I DIO: DOŽIVLJAVAM

Buđenje........................................

Snovi............................................

Život i snovi Duše u obitelji.....................................…………

Prvi dan škole……………………………………………

Čežnja Duše………………………………………………

Kako religija poučava moju Dušu………………………………

II DIO: RAZMIŠLJAM

Pitanja mojoj Duši…………………………………………………

Svaki pojedinac je sustvaratelj i jednako je vrijedan…………..

Obiteljska i društvena ekonomija………………………………

Što ja znam o svojoj religiji?………………………………..

Putovanje moje Duše……………………………………………

Život žene u obitelji……………………………………………

Radno okruženje……………………………………………….

Društveno okruženje…………………………………………..

Duševno zdravlje………………………………………………

III DIO: ŽIVIMLiječenje moje Duše……………………………………………

Sjećanja i liječenje moje Duše kroz snove……………………………..

Kako iscijeliti okolinu, školstvo, zdravstvo, političke strukture?..

Školstvo………………………………………Zdravstvo i ljudsko zdravlje……………………………………

Sudstvo……………………………………………Političke strukture……………………………………………Okolina…………………………………………Pojedinac u obitelji…………………………………………….

Poruka pojedincu u društvu……………………………………

Zaključak　

　

O knjizi

U svakom životu dogodi se ona jedna ''točka''. Kasnije, u pravilu je nazivamo prijelomnim trenutkom u kojemu smo manje ili više svjesno ili, pak, podsvjesno donijeli odluku koja će na neki čudesan način obojiti cijeli naš život: sadašnjost, prošlost, budućnost. Iz perspektive sadašnje doživljene budućnosti ona je kristalno jasna, no u toj trunčici vremena ne mora obvezno biti dramatična, upečatljiva; ne mora biti niti velika. Često je to tek jedva zamjetan titraj svijesti negdje duboko u predjelu želuca (volimo reći: u duši), sitna odluka koja nas ili poput beskrajno teških utega odvuče i usidri u težini vlastitog postojanja bez nade, ili nas pokrene u smjeru stranom, iznenađujućem u okviru ustaljenih nam navika, i pokaže nam veličanstvenost – Boga, Stvoritelja, Svemir, Majku Prirodu… Pokaže nam ono što smo, ma kako mi to zvali iz percepcije vlastite svijesti i shvaćanja, oduvijek slutili da postoji. Pokaže nam da smo, ipak!, više od jutarnjeg prolaznog odraza u ogledalu.

Autorica takvih misli koje, ukoričene, držite u ruci donijela je svoju odluku, nesvjesna da za nju izbor između tihog nestajanja u gorčini prošlosti i buđenja u novu svijest osobne odgovornosti za vlastiti život zapravo nikada nije niti postojao. Nemojte zato misliti da joj nije trebalo hrabrosti (na statistički prijeđenoj polovici životnog vijeka, umornoj od bolesti i ozbiljne operacije i, još više, od loših životnih izbora) za iskorak u zastrašujući i najmanje poznat nam djelić svemira – u sebe.

Tko sam? Odakle dolazim i kamo idem? Općeljudska dilema postaje njezina žigica, tračak nade pred u tami skrivenim osobnim demonima tuge, povrijeđenosti, izdaje, promašaja, osujećenosti. Najteže: vidjeti sebe u novom svjetlu – nije ju uplašilo. Misteriji djetinjstva, želje Duše, odrastanje tijela, snoviđenja, promišljanje svijeta kakav jest i kakav bi možda mogao biti kad bi čovječnost bila ispred materije… Sve su to polaznice u koje je hrabro zavirila bez uljepšavanja, samo svojim snagama i braneći se jedino iskrenošću i istinom, i ne pokušavajući biti bolja u prošlosti, ostavljajući to za budućnost. Ne trudeći se impresionirati, ona možda prvi put u životu plete niti vlastitog toka svijesti samo svojih impresija i emotivnosti, progovarajući slengom svoga kraja i kulturne baštine sredina u kojima postoji. Jezikom Balkana, između ostalog, usudila se sebi i cijelome svijetu reći svoju istinu, onako kako je ona vidi, i tako subjektivno nesvjesno Balkan približiti onom univerzalnom kantovskom koje pita: Što sam ja, čemu se smijem nadati i kamo, u konačnici svoje egzistencije, idem?

Stranice koje slijede neobični su dnevnik jednog vrlo intimnog putovanja u vlastito postojanje, obračun s floskulama i prividima svega što je njenu Dušu dodirnulo na ovozemaljskom putovanju.

A snovi… Oni pravi, izronili iz nebudnog stanja, često su putokazi koje mi, stranci iz vanjskog svijeta, nećemo uvijek potpuno razumjeti. Oni drugi – sazdani od misli, emocija, nametnuti svakodnevicom, a čiji je cilj zaustaviti čisto postojanje i zadržati nas, poput robota, u funkcioniranju – postaju nepotrebni u buđenju nove svijesti.

Naredne stranice, stoga, nisu priručnik s opisom tehnike o poboljšanju ili korjenitom mijenjanju života. Ali jesu emocionalni poticaj, intimno tkanje s praktičnim smjernicama. One su subjektivno svjedočanstvo o samome mijenjanju, o tomu da je ono moguće. Autorica kaže: U mojoj priči to je bilo ovako… Zahvaljujući njezinoj iskrenosti, mi danas kao čitatelji možemo odabrati nju prosuđivati. U tom slučaju dopustimo sebi na dar isječak vremena u kojem ćemo bez primisli i procjena osjetiti barem neupitnu pozitivnu energiju koju ona šalje svijetu oko sebe. Ili… možemo skupiti snage za prvo osobno pitanje kao iskorak u vlastiti unutarnji svijet koji bi nas mogao, u konačnici, doista iznenaditi.

Jadranka Bota　

　

Riječ autorice

Cilj ove knjige je da potakne pojedinca koji je bude čitao na osvještavanje svojih životnih iskustava, koja ga drže u zarobljeništvu negativnih misli, riječi i djela. Uvidom u istinu koju živimo i usvojenim znanjem koje nam je predodredilo dosadašnja iskustva, doći ćemo do vlastite spoznaje koje je obrasce stavova, uvjerenja i navika, potrebno zadržati, a koje svjesno mijenjati. Promjenom tih obrazaca otvorit ćemo vrata izlaska iz negativnih stanja svijesti i zakoračiti u polje pozitivnog voljnog sudjelovanja u zajedničkom sustvaranju. Postoji li mogućnost da budemo pozitivniji u mišljenim obrascima, izgovorenim riječima i učinjenim djelima nego što smo bili do sada? Postoji. I može se vrlo lako ostvariti. O tome vas želim u ovoj knjizi obavijestiti. Želim vam predočiti put kojim sam prošla u traženju odgovora na ova pitanja. To je put svjesnosti o svojim oblicima promišljanja, govorenja i djelovanja.

No, nema nikakve mogućnosti da budemo bolji ljudi ako ne učinimo osobni prvi korak na preispitivanju svojih životnih iskustava. Iskustveni je to proživljeni san moje Duše – usnule u zaboravu i osviještene u životnoj istini. Tu priču svog iskustva želim podijeliti s Vama. Ne želim zaboraviti. Želim se sjećati. Želim znati kuda me vode moji i „ini“ snovi. Želim svjesno sudjelovati u tom saznanju da bih znala odabrati koje iskustvo želim živjeti. Želim živjeti ljudsku dobrotu. To je razlog zbog kojeg pišem ovu knjigu. Pišem ju da potaknem ljude na sretno sjećanje o onom dijelu njih samih koji poznaju bolje nego itko drugi. Kome je pišem? Samoj sebi, svojim precima, potomcima, svojim nasljednicima, ili ljudima dobre volje i plemenite misli. Je li meni konačno stalo do sebe i onoga što izražavam svojim mislima, osjećajima ili djelima? Je li ikome od nas svjesno, uistinu stalo do sebe ili mene? Svjesnost je budno stanje svijesti u svim oblicima postojanja i svih sudionika u igri života. Pojedinačnom i skupnom. Ona u sebi sadrži trenutnu transformaciju svjesnog izbora usvojenog iskustvenog saznanja. Ne osvijesti li se taj trenutak, on nepovratno prelazi u stanje snova. To je trenutak sadašnjosti koji želim dijeliti sa svojom, Vašom i ''inom'' svjesnošću. Moja probuđena Duša nosi sjećanje o našoj jedinstvenoj jednakosti. Svojom odgovornošću sudionika u igri života tražim od Boga iskupljenje njihovih, Vaših i svojih svjesnih pozitivnih životnih odabira.

Ovo su snovi moje (i vaše) Duše u budnom stanju. Oni su skriveni u mome sjećanju, potajnom nadanju, budnom sanjanju u trenucima kada razmišljam o dobroti i ljepoti ljudskog življenja. U tim bogatim riznicama životnih sjećanja i potisnutih odgovora mnogobrojnih neodgovorenih pitanja o nesreći i sreći, skriva se izvor snova viđenog i doživljenog, a duboko potisnutog usnulog nesvjesnog zbivanja. To je san svih snova koji su bili, koji jesu i koji će biti kao mogući izbori unutarnje jezgre, sjemena bez ljuske, proklijale klice. Kada i kako će ona izrasti u oblik, kako će ga manifestirati u okolini, kakvim cvijetom će procvjetati, kakvim plodom će se okititi? To ne ovisi samo od njezine vrste, već od snova svih vrsta i ljudskih oblika. Sveukupno znanje potiče klicu sretnih snova da raste, da se razvija, da dijeli svoja sjećanja na neproživljena i proživljena iskustva. Usklađuje se s njima, prenosi ih misaonim oblicima, osjećajnim iskustvima, izgovorenim riječima i učinjenim djelima. To je cilj svih ciljeva, ljepota intelektualne mudrosti, harmoničnog suživota u neprekinutom veličanstvenom lancu života koji se obnavlja. Znanje o obnovi iskra života crpi iz uspavanih oblika cjelovitosti i kreativne mudrosti svoga postojanja. Samorazvojem hrli prema plodnom tlu u kojem će posijati svoje sjeme. Kakvo tlo će odabrati, u kojem obliku će se manifestirati, ne zavisi samo od nje, već i od prirode koja će ju privući i na životnost potaknuti svojom vatrenom istovjetnošću. Cjelovitost, harmonija, sklad, mudrost, sloboda, tolerancija, mir, pravednost, jednakost, sreća – podsjećaju je na istinu ispravnog sudjelovanja koje se manifestira u njenom sjećanju. To su niti vodilje s kojima se periodično za suživot usklađuje. Tim usklađenjem otvara vrata svoga i našeg rajskog stanja svijesti. Poziva nas da se priključimo tom usklađenju i rastemo zajedno u neograničenom zadovoljstvu i sreći. S ljubavlju, ja joj se svojim svjesnim odabirom priključujem.

Podvlačim crtu na dosadašnja životna iskušenja preispitujući svoje sudjelovanje u osobnim iskustvenim odabirima. Mijenjam u cijelosti svoje neodgovorno ponašanje u zamjenu za znanje o tome kako da se odgovorno ponašam u životnim izazovima.