MARTINUSOVA KOZMOLOGIJA – ZNANOST ?
Pitanje : S kojim pravom netko može nazivati Martinusovu sliku svijeta ili kozmičke analize «znanošću» ?
Većina religioznih pokreta tvrdi da i njihova učenja predstavljaju «znanost». No, kako svi ti pokreti u velikoj mjeri gube svoje sljedbenike i pokazuju primjere sumnje, njihovo učenje ne može uistinu biti znanstveno, ne može predstavljati izraz pravih činjenica. Stvari koje se dožive kao činjenice ne mogu stvarati sumnju. Sumnja može nastati samo tamo gdje još uvijek postoje samo hipoteze i pretpostavke.
Da li se Martinusove analize nalaze na boljoj osnovi ili će i tu ljudi početi sumnjati i napuštati to učenje ?
Odgovor : Istina je da brojni religiozni pokreti tvrde da njihovo opažanje života predstavlja znanost. No, opažanje života ne postaje znanost samo zato jer netko vjeruje da je to znanost i jer ima neku određenu osobu kao svoj izvor. Neko opažanje može biti znanost samo ukoliko predstavlja apsolutnu istinu ili realnost koja je potvrđena kao činjenica. Ne može postojati viša potvrda znanost od ovoga. Čak iako određene dogme svjetskih religija zapravo predstavljaju nepobitnu istinu, one ne postaju znanost sve dok nisu potvrđene činjenicama u prirodi ili životu. Sve do tada one će predstavljati slijepe tvrdnje i pretpostavke za koje ne postoje nikakvi dokazi. Umjesto tih dokaza čovjek vjeruje samo onim bićima za koja se tvrdi da predstavljaju izvor tih dogmi ili pretpostavki ili onim ljudima koji danas čvrsto vjeruju u te dogme i pokušavaju druge pridobiti da u njih vjeruju.
Za vrlo religioznog kršćanina svaka riječ ili svaka izjava će biti doživljena kao nepobitna istina samo zato što se tvrdi da je njen izvor Krist. Tako podešena osoba ne zahtijeva nikakve dokaze za bilo što iz Biblije.
Za ozbiljnog ali nereligioznog istraživača niti Biblija, niti proroci, svećenici ili bilo koji drugi crkveni autoriteti ne mogu u njemu stvoriti nepobitnu vjeru u dogme ili pretpostavke.
Neutemeljena uvjerenja ne postaju znanost samo zato jer iza njih stoje takvi autoriteti. Ovdje se korijeni u samoj prirodi nekog predmeta moraju otkriti kroz logički niz misli koje mogu od strane inteligencije biti potvrđene kao činjenice. U takvoj situaciji nećemo imati samo rješenje stvari ili predmeta, već i to kako svaki pojedini predmet postoji kao činjenica. Kada svaki predmet može biti potvrđen nečijim intelektom tako da on postane činjenica, tada je ta činjenica istovjetna «znanosti». Kada neki predmet analizom može biti potvrđen kao činjenica, ta analiza je isto što i činjenica očigledna intelektu, bez obzira na to što druga bića mogla reči ili misliti o stvari ili predmetu. Uslijed toga opažanje predmeta nije više vjerovanje, već predstavlja konkretno znanje.
S obzirom da se znanje temelji na inteligenciji, ono ne može biti pokolebamo osjećajima. Ono ima istu stabilnost u nečijem umu bez obzira da li mu se taj predmet sviđa ili ne. Dogme i pretpostavke se kolebaju između vjerovanja i sumnje u skladu sa nečijim vlastitim kolebanjem između simpatije i antipatije prema tom predmetu. No, moje će kozmičke analize biti ukorijenjene u dosljednim logičkim argumentima utemeljenim u potvrđenim realitetima samoga života. One zbog toga nikada ne mogu biti pretpostavke ili dogme, već za naprednog istraživača predstavljaju demonstraciju činjenica.
Ljudi za koje je kozmička slika svijeta kroz te realitete postala činjenica ne mogu nikako sumnjati ili napustiti to učenje. Oni imaju u sebi sliku svijeta kao doživljenu živu stvarnost, na isti način na koji imaju iskustvo sunca, dana i noći. Opažanje života bića više nije pitanje vjerovanja i sumnje ili simpatije ili antipatije. Ono predstavlja nepobitnu stvarnost usidrenu u njegovom mozgu i srcu jasnom svjetlošću njegovog vlastitog suverenog osobnog iskustva.
Dakle, moje kozmičke manifestacije i vječna slika svijeta koja se kroz njih otkriva, ne predstavljaju skup pretpostavki ili dogmi , već naprotiv isključivo predstavljaju provjeriv opis kozmičkih uzroka i posljedica koji odlučuju o životu i sreći za sva živa bića. Što više zaslužuje da se nazove «znanošću» ?
Prevela : Mary McGovern
Preveo sa engleskog : Davorin Gruden (19.03.2010.)
Copyright © Martinus Institut