Da li su religiozni ljudi ovce?

U cilju boljeg međusobnog komuniciranja bilo bi potrebno shvatiti da nisu svi ljudi sposobni dostići visok duhovno-razvojni nivo.

Visoko razvijena intelektualna svijest će zauzeti stav da je ona svijesna ove činjenice. To je točno, ali samo u trenutku dok je ta činjenica u procesu rasprave.

Čim se iz tog kontejnera pređe u drugi, vjernika se imenuje ovcom. Činjenica je, da svako za sebe prema svojim intelektualnim sposobnostima i nametnutim životnim (karmičkim) sadržajima kroz Generalni zakon ,,bira,, način dostizanja duhovno-materijalne ravnoteže koja je poremećena stalnom proizvodnjom negativne emocionalne energije kroz patnju.

Linijska logička svijest u takvom stanju prvo traži uzrok kako bi na osnovu njega riješila problem. Tu ju dočekuje kao u zamku nepregledan arsenal svih mogućih obrazloženja od onog sa nasljednim grijehom preko kapitalističkog izrabljivačkog sistema kroz profit, do svjetske zavjere kroz tajnu svjetsku vladu.

Već postoje pripremljene institucije koje prihvaćaju opredjeljene ljude prema uzroku patnje sa programom za ljudsku  ,,rehabilitaciju,,.

Na tom mjestu se formiraju novi kontejneri prilagođeni potrebama korisnika iz kojih svjesnost nema izlaza. Takva organizacija ,,rehabilitacije,, je neophodna jer civilizacijski program ne predviđa druge alternative nesvjesnog eksploatiranja negativne emocionalne energije.

Religije, računajući i New Age su trenutno najizraženije institucije koje osiguravaju civilizacijsku ,,ravnotežu,, sa nevidljivim negativnim energetskim emocionalnim vektorom.

Oni koji misle da su sa svojim viđenjem situacije iznad ,,ovaca,, spadaju u kategoriju izgubljenih koje ,,ovce,, pokušavaju vratiti na ,,ispravan put,,.

Takva nadmetanja viđenja problema patnje traže i odgovor na pitanje: kome se prikloniti?

Komunizam je u začetku bio ekstremno OPD usmjeren sa visoko razvijenim intelektualnim vodstvom i kasnije je kroz institucije vlasti spriječio izradu ljudi u ovce ignorirajući religiju, i starije generacije znaju kako je to izgledalo.

Istinski gledano, svaka ideologija koja ima za cilj oslobađanje čovječanstva od patnje kroz stvaranje kritične mase ,,svjesnih ljudi,, je kao ideologija ekstremno pozitivna, međutim, kroz uticaj Generalnog zakona ona je u praksi vlastita suprotnost.

Onaj tko je stvorio namjeru da izađe iz problema koje mu život nameće neće se baviti njihovim uzrokom, a pogotovo obrazloženjima odgovarajučih autoriteta, već će iščekivati (a ne tražiti) šansu za izlaz.

Traženje šanse za izlaz je akcija koja u pozadini ima linijsko-logički koncept razmišljanja kojim upravlja Generalni zakon i kao takva ima vrlo male šanse za pozitivno kretanje unutar sudbine.

Iščekivati šansu uključuje i mogućnosti akcija koje se logičko-liniskim konceptom razmišljanja ne mogu predvidjeti, a čiji se efekti tumače kao koincidencije. U takvoj vrsti akcije će takođe djelovati Generalni zakon, najčešće mnogo izražajnije, nametanjem niza bizarnih bezizlaznih situacijija koje nude ,,odgovarajuća,, rješenja.

To se može povezati i sa karmom. Tako se čovjek može sudbinski naći ne samo u religioznom okruženju, već i u nekoj crnomagijskoj sekti. Uticaj Generalnog zakona u tom slučaju predstavlja životne lekcije u smislu ispita s ciljem razvoja Gnostičke suštine. I u ovom slučaju postoji praktična opravdanost ovih ,,rehabilitacijskih,, institucija.

Proturječnosti koje se nalaze na putu spoznaje untar tih ,,rehabilitacijskih,, institucija omogućavaju napredak. U svakoj takvoj sredini bez obzira koliko ona vršila ,,rehabilitacijski,, uticaj, moguć je razvoj svijesti.

Intelektualna svijest koja promatra religiju iz svog kontejnera kao programiranu obmanu, ne može prihvatiti mogućnost da se unutar vjerskih grupa pa čak i institucija mogu susresti ljudi sa visoko razvijenom svijesti.

U razvoju svijesti se najčešće počinje od prepoznavanja onih osnovnih programskih shema kroz čiju proturječnost se i ostvaruje napredak. Na primjer, ako je ličnost dosljedna u poštivanju pozitivnih moralnih normi, relativno brzo će se suočiti sa proturječnostima unutar pravila koje određuje njena grupa. Moguće je, a ne mora, da se u razvoju svijesti promjeni nekoliko grupa (duhovnih škola i sl.). Što se svijest jednog bića više razvija, to je ona bliža zajedničkoj univerzalnosti.

Na toj ravnini ne postoji nerazumjevanje ne samo među visoko razvijenim duhovnim bićima, već prema svima jer je odnos prema svakoj intelektualnoj svijesti izražen kroz poštovanje bez obzira bio učesnik u komunikaciji klasificiran u kategoriju mentalnog bolesnika ili nekog akademski obrazovanog stručnjaka.

Na tom primjeru se često zaustavljaju materijalistički usmjerene inelektualne svijesti sa pitanjem: što ako takvog ,,pametnjakovića,, taj luđak izudara?

Razvojem svijesti, ličnost se sve više oslobađa Generalnog zakona koji proizvodi takve navedene situacije, što u prijevodu znači stvaranje (kroz iskustvo) osobne nevidljivosti.

Bitno je napomenuti shvaćanje ljudi bez gnostičkog iskustva, da se visoko razvijena svijest razbacuje ljubavnim ,,balonima,, prema onima koji im nanose neprijatnosti. Obasipanje ljudi ljubavlju koji se nekorektno ponašaju prema ličnosti je izmjenjeni oblik vjerske norme praštanja i nema nikakve veze sa gnostikom.

Gnostika ne prakticira donošenje negativnih zaključaka, a naročito u formi presuđivanja jer je odbačena proizvodnja negativnih misli.

Za gnostičara ne postoji ni praštanje ni uzvraćanje ljubavlju, jer on nije sposoban utvrditi negativno ponašanje nekoga prema sebi analizom kroz civilizacijske norme, jer to spada u kategoriju negativnih misli, tj. negativnog presuđivanja.

On je oslobođen tih misli koje predhode praštanju, jer da bi se oprostilo nekome treba prvo zauzeti stav o ugroženosti, tj. osjećati se uvrijeđenim kroz moralne norme unutar nekog kontejnera.

To je jedan od primjera eksponiranja sebstva izvan civilizacijskih normi. Kada učenik ,,sagori,, u toj poziciji svog sebstva izvan moralnog kontejnera (kroz uticaj Generalnog zakona), tj. kada se moralni kontejner raspadne, on postaje nevidljiv za uticaje Generalnog zakona. Luđak jednostavno ne primjećuje takve ljude jer nema iritirajućeg podražaja kroz njihovo ponašanje, koje je posljedica harmoničnog uklapanja u okruženje u kojem egzistiraju.

Tu se ponovo stvara zaključak da ti ,,duhovnjaci,, žive u svom lažnom svijetu punom iluzija i ljubavi iako je stvarnost drugačija. Problem u stvaranju te realnosti kroz kontejniranu svjesnost nije samo u percepciji te stvarnostii, već i u ponašanju unutar nje.

Svako prema svojim mogućnostima stvara sebi realnost u kojoj boravi. Toga su visoko razvijene intelektualne svijesti svjesne takođe samo u momentu dok je ta činjenica predmet rasprave, inače komentar o životu duhovnjaka u lažnom svijetu punom iluzija nebi postojao.

To se može prevesti na jezik frekvencija. Sve civilizacijske posljedice, uzimajući u obzir i percepciju ove naše realnosti onako kako ju vidi kontejnirana civilizacijska svijest su frekvencije koje se nalaze na nosećoj civilizacijskoj frekvenciji.

Kompletna aktivnost čuvara civilizacijskog programa je usmjerena na održavanju te osnovne frekvencije koja služi kao vodič za crpljenje emocionalne energije.

Utvrđivanje uzroka patnje, definiranje neprijatelja, organizacija otpora, i revolucija su, povjesno gledano, već davno isprobane metode držanja jedne od mnogih podfrekvencija pod kontrolom koje se nalaze na nosećoj civilizacijskoj frekvenciji.

Cijeli taj proces eksponiranja stvara (energetsku) vidljivost na toj civilizacijskoj frekvenciji. To daje mogućnost neograničene manipulacije gdje se njeno djelovanje osjeća kao Generalni zakon.

Praktično se to moglo vidjeti na procesu raspada bivše Jugoslavije. Zato gnostičari kažu da se (na civilizacijskoj ravnini) ne može ništa učiniti u smislu prevazilaženja patnje. Svako intelektualno angažiranje na identifikaciji neprijatelja i poduzimanje odgovarajućih mjera u suprotstavljanju mora biti provedeno kroz civilizacijske norme jer čovječanstvo na ovom civilizacijskom stupnju razvoja ne zna za druge.

Što se može dogoditi ako se pomoću nekih izmišljenih novih metoda razmišljanja i ponašanja pokuša utjecati na pozitivnu promjenu čovječanstva, ako se zna da je svaka misao u tom procesu iste (civilizacijski programirane) vrste?

Drugačije rečeno, svaki oblik novog načina razmišljanja mora proći kroz logički koncept analize i zaključivanja. Sve se svodi ponovo na onu već davno isprobanu revoluciju. Za neke se povijest ponavlja, a za neke se metode istjerivanja pravde ponavljaju. Međutim, posljedice kroz patnju ostaju.

U ovom predhodno iznesenom se nalazi odgovor na materijalistička pitanja upućena ,,zagovorniku ljubavi,,: Pijete li vi zagađenu vodu? Udišete li zagađen zrak? Jedete li zatrovanu hranu? Da li ste otporni na te otrove kroz vašu ljubav?

Slična pitanja su postavljali i idejni nosioci marksizma u povijesti. (Radite li 16 sati na dan? Imate li ikakvo socijalno osiguranje u slučaju nesreće na poslu, bolesti, ili ostajanja bez posla? Jeste li sirotinja bez obzira koliko se zalagali na poslu? Gdje ide višak dobiti iz proizvodnje?)

Praktična gnostika ne vidi problem u sagledavanju posljedica, već u ponuđenim ili bolje rečeno (logički) nametnutim obrazloženjima kao uzroku.

Ljubav kojoj određene duše teže ima takođe OPD orijentaciju s tim da to osjećanje ne poznaje identifikaciju neprijatelja, a pogotovo borbu protiv njega.

Začetak marksizma je identificirao neprijatelja ne spominjući masone, iluminate i reptile. Da li je i ova spoznaja koja se prezentira kao konačna u smislu identifikacije Predatora isto što je bila i konačna identifikacija kapitalista kao neprijatelja?

Ovo pitanje ima veći značaj u otvaranju proturječnosti unutar naučnog kontejnera jer se kod visoko razvijene intelektualne svijesti manipulacija obavlja upravo preko njega, kao što je to bio i slučaj kod socijalističkih i komunističkih revolucija.

Povijest je zabilježila cirkusku predstavu u smislu borbe protiv kapitalističkog poretka, jer Oni glavni su tu predstavu režirali. Sada se nude iste metode i slična priča. Komunisti su se u tom periodu eksponirali kao ekstremno pozitivna i humana bića i time pokazivali primjer djelovanja na OPD frekvenciji. To je bila glavna osobina koja je privlačila moralno pozitivne ljude koji su osjećali nepravdu. I sad bi trebalo ponovo sve ispočetka, ali ovog puta na materijalno-eteričkoj ravnini. Onaj tko je uspio dostići stupanj božanske ljubavi, vratio je ono što su mu programari ove naše civilizacije uzeli. On može biti zadovoljan time.

Razvijanje svijesti onako kako ju kontejnirana svijest tumači može biti na istoj podfrekvanciji ili skakanje s jedne na drugu pri ćemu se oslobađaju ogromne količine emocionalne energije.

Formirani kontejneri koji se čuvaju kroz čuvanje svog integriteta na osnovu moralnih normi koje određuju pravednost, ne mogu u njih ugraditi stav ili mišljenje onih koji su dostigli određeni duhovni razvojni nivo po kojem je stanje božanske ljubavi frekvencija koja stvara nevidljivost prema svim oblicima nasilja čiji je uzrok u podjelama?

Za kontejniranu svijest koja je formirana na partizaniji i rambovskom istjerivanju pravde je pojam nevidljivosti na frekvenciji božanske ljubavi neshvatljiv.

Treba napomenuti da se pojam i osjećaj pravednosti ugrađuje u čovjeka od rođenja kroz roditeljski odgoj, crtane filmove, književna, kazališna i filmska ostvarenja, proces obrazovanja, patriotske, religiozne, nacionalne uticaje itd.

Taj proces stvara najmanipulativniji moralni kontejner unutar kojeg se određuje pravednost na osnovu ugrađenih moralnih normi. Iz tog kontejnera su proizašli i pojmovi dobra i zla koji su značajno prisutni u našoj civilizaciji.

Osim toga, moralne norme u formi čuvanja svog integriteta na osnovu pravednosti su prisutne u svakom od formiranih kontejnera što stvara neograničene mogućnosti za manipulaciju. Koliko je ljudi poginulo u ratom sukobljenim stranama u kojoj se svaki pojedinac borio za pravednost koju mu je kontrolni sistem, na indirektan način kroz političku propagandu, ugradio u kontejnere?

Napredovanjem u duhovnom razvoju, tj. razbijanjem kontejnera nestaje noseća civilizacijska frekvencija, a s njom i podfrekvencije među kojima je i ona na kojoj egzistira i luđak.

Ta nova frekvencija (ljubavi) čini ,,duhovnjaka,, nevidljivim, ne samo prema efektima materijalne stvarnosti, već i prema čuvarima i tvorcima ove naše civilizacije u smislu sindroma ,,krave muzare,,.

Za takvu novoformiranu ličnost istinski nestaju civilizacijski problemi jer civilizacijski utjecaji ne dotiču svijest koja boravi u tom prostoru. Tu spada i pijenje zatrovane vode i sl.

Gledajući civilizacijsku stvarnost s tom novostečenom frekvencijom, ona izgleda kao kazališna predstava u kojoj ne postoji gledalište već svaki čovjek igra svoju nesvjesnu ulogu koju mu nameće Generalni zakon. U to spadaju i komunističke, seksualne, kulturne, vjerske, duhovne, prosvjetiteljske, itd revolucije. Taj osjećaj nevidljivosti može se promatrati kao pozicija neutralnog promatrača.

Thanks to Om ( http://www.galaksija.com/forum/viewtopic.php?t=815 )

 

 

KRAJ (uf)