Gledam ovih dana dekoracije koje bliješte iz izloga, po ulicama, sa malih ekrana, a i kuće dobivaju svečane izglede okićene svjetlucavim ukrasima..

 * *  *  

 * *       *              *
*     *   *    *
*
*  *
*  * *

*

Sjećam se božićnog ugođaja kod moje bake..

Zeleni bor kojeg je djed donosio iz šume bio je okićen svilenim bombonima, češerima obojanim sa srebrom bojom za rore ( dimne cijevi za štednjak)  te  licitarskim  srcima,   crvenom jabukama  i orasima.

Ispod bora je bilo malo slame..  a na stolu  stajao  tanjurić ili mala plitka zdjelica sa zelenom pšenicom povezana crvenom vunicom i pokoja grančica božikovine.

Cijela kuća mirisala je na bor..

Kroz prozor okićen ledenim kristlima vode, gledala sam ptičice kako zoblju mrvice kruha..

Bilo je to divno vrijeme..

Ne žalim ja za tim vremenima..

Tužna sam kad vidim koliko ljudi rade , troše se, žive u nesmiljenoj trci i onda su prisiljeni  kupovati  tolike umjetne stvari da bi dočarali ugođaj Božića..

A dovoljno je tako malo..