Kako je lijepo što te znam.

Kako je lijepo biti u tvom naručju,ljubiti te...Znaš li kako je tek lijepo kad ti mene ljubiš i kad me uzmeš onako bez dozvole,onako bez najave i bez trunka straha.Kako je lijepo držati te za ruku i istraživati svijet zajedno s tobom.Istraživati neistraženi svijet...

   Jesam li ti već rekla da si...divan?!

S koliko samo nježnosti mi dolaziš i koliko mi ljepote ostavljaš kad odeš...Znaš li da si u moju knjigu osjećaja unio meni dosad nepoznate rijeći.I zato ovaj tekst ne mogu dovoljno lijepo uokviriti.

Ne znam kako sam te pronašla ili si ti mene možda našao? Ne znam...Ne znam kako sam se one noći našla,tek tako ,u tvom zagrljaju.Znam samo da je s tobom lijepo čekati zore i znam da ću te čuvati dok god mogu.I zato me nemoj više pitati...zaljubljena li sam?!Jer nemam rijeći da ti odgovorim na to.One jednostavno ostaju unutra.Te rijeći kojima bi opisala tebe ljubomorno čuvam i osjećam ih ispod grudi...osjećam da dišu,žive i ljube...

   Jesam li ti već rekla da si ...divan?!

I nemoj se brinuti zbog mene,nemoj se brinuti gdje idemo,jer ionako je sve zapisano negdje tamo...i moje i tvoje zapisala je ista Ruka.Ne brini,neću ni ja...Ja ću te samo voljeti ovako kako najbolje znam,ti ćeš me voditi neistraženim svijetom.a sve drugo će mo prepustiti Njemu....

   Jesam li ti već rekla da si ...divan?!