Da li je moguće?

Da li je uopće moguće vibrirat toliku sreću..
Kako li je moguće da sreća toliko ljubi istinu..
Kad tim silnim životima ju beskrajno plašiše s njom..
I skrivaše ju poput ružne, neželjene princeze..

Da li je moguće samo tako zajašiti ljubav
od koje strepismo kao od ludog konja..
a sad letim njome tom prerijom, a kosa mi indijanska vijori zlatna..

Da li je moguće svjetlosnom srži ispuniti sve te praznine..
Kako li je moguće, da zrake te imaju toliku punoću..
Kao tekuće zlato koje ulijeva se u sve moje pore..

Hej! Da l' mi smo bića od krvi il svjetla?
Kako li je moguće da to zgrčeno meso koje se polagano suši na vjetru iluzije
Bude samo otisak dječjeg stopala u pijesku..otisak nečeg beskrajno svjetlovitog.. beskonačnog..

Da li je moguće tako blatnih uši čuti taj divni, kozmički orkestar
Kako li je moguće razbiti sve te vremenske šifre i ući u Sada..
Samo s činom skidanja do gola..

Da li je moguće.. da se nebrušeni mozaik pretvara u kristalno jasnu sliku
Kako li je to moguće, nakon svih tih magli Avalona u kojima se gubih..
I sa ostalim gubavcima tumarah zvoneći tužno kroz šumu..

Da li je moguće da više ne osjećam sram..
Sram što vilama sam tvojim gledao ispod haljine mjesto iznad..
Kako li je moguće da me i zbog toga ljubiš još više...
Da'l sram je samo stidljivi kamenčić, na toj cesti ka ljubavi sramežljivoj, pravoj..
A ja sam Ti i Ti si Ja..Putnik u Putu i Put u Putniku..

Da li je moguće samo tako, postat dostojan otkrivanja tih prokletih, tih blagoslovljenih velova spoznaje..
Kako li je moguće u svijetu patnika i iskrivljenih bolnih lica vidjeti takav skriven, unutarnji osmijeh..
I zašto sada plačem i smijem se istovremeno..

Da li je moguće suzama plakati sreću
Kako li je moguće spojit svijetlo i tamu..
Otkud ta laž da su ikad i bili razdvojeni..

moje suze..one su najiskreniji dio mene koji ti dajem..

moj najvodeniji dio iz ove pustinje, toliko daleke, a toliko unutar tebe..
Našao sam ih konačno..i ponosno ti ih predajem
I te male kapljice istine, tebi su sasvim dovoljne..
Ta štafeta ljubavi..
Po nju si me i poslao, stvoritelju..Sada to znam..
Svojim toplim plamenom, sušiš moje vlažno lice
i za nagradu mi otvaraš pećine svojeg blaga..

Kažeš mi, uzmi koliko možeš ponijeti
Napuni džepove koliko ti duša želi
Ali ja ne uzimam ništa, jer ljubavlju sam oduzet
I jer shvatih, da ti siroti džepovi nikad nisu bili prazni..
I tvoje blago, uvijek sam nosio sa sobom..

Da li je moguće raspršit se u toj eksploziji ljubavi??
Kako li je moguće da letiš, da letimo u svim tim česticama
I ostaješ, ostajemo cjeloviti..

O da...
Ja sad znam..Sve je moguće..Jer Sve Jest!

Naučio sam vidjeti tvoju Dugu kad god to istinski poželim..
Vidjeti dugu, bez da plešem taj sumorni ples kiše..

Volim, dakle postojim..Opraštam, dakle volim..
Ne zamjeram više, jer ljubavi se nema što zamjerit..Kako bih to ikada više učinio?

Volim jer drugačije više ne volim..

I dalje...dalje nema...Jer, Sve je tu...

Jašem tvojom beskonačnom prerijom..Mašem tvojim sokolima čiji radosni kliktaji me prate..

I ne prestajem se...diviti...

:-()