Predgovor

 

 

 

    Mirta je sasvim obična žena iz puka, izgubljena u mnoštvu sličnih. Udata je, ima muža i djecu. Proživljava sve probleme i brige naših običnih žena i majki obitelji i nosi svoj križ kao i tolike druge njoj slične. Život je nije štedio, "išibali su je svi vjetrovi života". I ona je dugo tražila svoj životni put i smisao i našla ga je u iskrenom i dubokom religioznom životu.

    Među stotinama i tisućama njoj sličnih nju je Gospodin izabrao da bude "njegovo beznačajno sredstvo" kojim će se on poslužiti da ostvari svoje Božanske planove. Zašto baš nju? To je tajna ljubavi i Providnosti Svevišnjega koji je Gospodar svega i svih i koji nikome nije dužan polagati račun.

    Današnje vrijeme obiluje vrhunaravnim objavama i porukama koje su, izvan svake sumnje, autentični Božji zahvat u sudbinu svijeta i čovječanstva, uz - dakako - i opet veliko mnoštvo dru­gih koje si također prisvajaju naslov autentičnih Božjih poruka, ali su plod ljudske mašte, ili halucinacije, ili i samog sotonskog djelovanja.

    Riječi proroka Joela što ih citira sv. apostol Petar u svojoj prvoj, nastupnoj propovijedi na dan Duhova, obistinjuju se na sasvim osobit i izuzetan način i u današnje vrijeme: "U posljednje ću vrijeme izliti od svoga Duha na svako ljudsko biće, te će proricati vaši sinovi i vaše kćeri... (Djela 2,17)

    Sv. nas apostol Pavao uči da je Crkva Kristova sagrađena na temelju apostola i proroka (Ef 2,20; 3,5). Iz konteksta je jasno da govori o novozavjetnim prorocima koje na više mjesta spominje još i sv. Luka u Djelima Apostolskim.

    Ta proročka karizma je kroz duga stoljeća povijesti Crkve bila zanemarena, potiskivana, ignorirana i čak gažena i prezirana, ali ipak nikada nije sasvim iščezla, da bi u ova naša, posljednja vre­mena oživjela i buknula svom snagom kao nikada do sada.

    Sv. Pavao nas još uči: "Duha ne gasite! Proročke govore ne prezirite, nego sve provjeravajte, što je dobro, zadržavajte!" (1 Sol 5,19-21)

II. Vatikanski sabor: Neka ih svećenici "s osjećajem vjere pronalaze, radosno priznaju i brižno goje" kako ne bi ugasili Duha (Lumen gentium 9 i 12).

 

    U tekstovima što ih Mirta prima i koji su ovdje pred nama, prepoznajem očiti glas neba, izvanredni Božji zahvat u sudbinu svijeta, i ovdje još konkretnije, u sudbinu hrvatskog naroda, jer je jasno da su te poruke ovome na poseban način namijenjene.

    Promatrajući znakove vremena moramo, uz malo dobre volje, doći do zaključka da je drugi, slavni dolazak Kristov na ovaj svijet već blizu. A ove nam poruke govore da je već neposredno pred nama, upravo na vratima.

    Čini mi se, i to ne samo na temelju ovih poruka, da Bog upra­vo sada, u ova posljednja vremena, ima neki posebni plan s našim, hrvatskim narodom. Mislim da je sve to na poseban način pov­ezano s Međugorjem. Nije mi jasno, u čemu bi ta posebna uloga hrvatskog naroda imala biti, ali mi je savršeno jasno: Ako se hrvatski narod želi spasiti i dalje opstati na ovome svijetu i na ovim prostorima, a pogotovo ako želi izvršiti i ostvariti ulogu i misiju koju mu je Božja Providnost u ova zadnja vremena na­mijenila, onda se bezuvjetno mora obratiti.

    Već dugi niz godina bavim se proučavanjem tzv. "privatnih objava", koje su "privatne" samo u tom smislu, što nisu dio slu­žbene Božje objave koja je dana i povjerena Crkvi, a koja je završena smrću zadnjeg apostola, sv. Ivana Evanđeliste; ali koje ni u kom slučaju nisu "privatne" u smislu da se nas sviju, naše kože i sudbine ne bi ticale. Bog bez sumnje ima puno pravo i slobodu da i danas progovori čovjeku. I ako čovjek imalo ozbiljno misli i sam sebi želi dobro, onda se on svakako mora pozabaviti i tim "privatnim" Božjim porukama.

    Duhovno-moralno stanje u današnjem svijetu i čovječanstvu upravo je katastrofalno. Mislim da tu činjenicu ne treba dokazi­vati. Ako je Bog kroz povijest čovječanstva mnogo puta kažnjavao ljudski rod, ili i samo koji njegov dio, i to upravo strašnim kaznama, onda ne možemo ni u kom slučaju očekivati da će on u današnje vrijeme nas poštedjeti. Netko je rekao: Kad Bog ne bi kaznio današnji svijet, onda bi se morao ispričati stanovnicima Sodome i Gomore.  A današnji naraštaj neusporedivo je gori i pokvareniji od Sodome i Gomore.

    Danas je u modi da se govori i naglasuje Božja ljubav, ali se ljubomorno izbjegava govoriti o Božjoj pravdi: što sasvim si­gurno nije u redu, jer to praktički znači isto što i gurati glavu u pijesak. I bez ovih Mirtinih poruka moralo bi nam biti jasno da navještaj kazne nije samo čin Božje pravednosti, nego zapravo još više Božje ljubavi i brige za dobro i spas čovječanstva i poje­dinaca.

    I upravo ta Božja ljubav na poseban način i posebnom, rekao bih dosad nečuvenom snagom, izbija iz ovih tekstova. Neizmjerna je ljubav i briga Boga Otkupitelja koji sam sebe u evanđelju prikazuje kao dobrog Pastira koji traži izgubljenu ovcu i koji prelazi brda i doline u potrazi za njom, i koji i danas, sada, još u "zadnjem treptaju oka" želi spasiti što se još spasiti dade. I ta potresna ljubav Kristova posebnom snagom izbija iz ovih redaka.

 

    Da citiram par riječi iz ovih bilježaka:

    " Ljubim neizmjerno svaku dušu. Želim svaku pored sebe u svom zagrljaju, u svom Srcu Boga... Svaku od vas volim kao da je jedna jedina na svijetu... Ove moje riječi govorim u vremenu koje je već isteklo. Ovo je moje posljednje upozorenje, moj posljednji poziv, vapaj: Vratite se svome Bogu!"

    " Govorim preko tebe da moj narod preko ovih mojih riječi osjeti da ga njegov Bog nije napustio i zaboravio..."  "Toliko duša još ne zna za moj skori povratak. Tolike duše žive u tami. Tolikim se dušama krivo govori. O toliko njih je potpuno zavedeno. Zar da ja, Bog njihov, dopustim da propadnu?!"  "O, što su grijesi Sodome i Gomore u odnosu na vas, narode! Ja sam već rekao svoj DOSTA, i samo je pitanje trenutka mog udarca..." "Nebo jeca od suza nad vašim opačinama. Zašto mene ne zazovete? Iako vas je sotona već poveo u svoje legije, još uvijek nije kasno!... Pokajte se i bit ćete spašeni!"

    "Ljubljena Mati stala je na braniku vaše domovine sa svojim četama anđela, sa svojom malom djecom, i odbila ljute sotonske napadaje."  "Ove moje riječi preko ovog beznačajnog sredstva najjače su riječi ikad upućene ovome narodu na ovim prostorima."

    "Ovaj moj narod, hrvatski narod, po đavolskom planu, trebao je već biti zbrisan s lica zemlje. Za njega se nije trebalo ni znati." "Ja, Bog, jedan a Trojedini, ujedinit ću ponovno svoj ljubljeni na­rod, iako sam ga kanio ispljunuti iz svojih ustiju, zbog suza prečiste Majke, zbog zagovora svih svetih, zbog prolivene krvi mučenika na ovome tlu, zbog žrtava moje male djece ja, Bog, smilovao sam se i pogledao na ovaj hrvatski narod."  "Bliži se vaše izbavljenje. Iako će ono biti kroz veliku nevolju, ipak ovaj će me narod po­novno slaviti kao jedno srce i jedna duša, pravo i istinski."

    Mirta nije jedina preko koje Bog danas govori: "I širom svi­jeta odabrao sam mnogo svojih duša da mi poravnaju putove."

    "Prihvati moj poziv, iskoristi ovu posljednju šansu, jer - vjeruj, meni, Bogu svome, više je neće biti! Ovo je zaista još posljednji povik milosrdne ljubavi koja žeđa za tobom. Ovo je vapaj Boga i Stvoritelja, Kralja i Svevladara za njegovim izgubljenim duša­ma."

 

    I još Gospine riječi:

    "U mom Srcu i pod mojim plaštem ima mjesta za svu djecu svijeta. Ne postoji dijete koje bi tako duboko ogrezlo u grijeh i zlo, a da ga Majka ne želi natrag. Stalo mi je i do najokorjelijeg sina i kćeri... Dođite Majci! Raskriljenih ruku i Srca otvorena za sve zovem vas. Moje suze nezadrživo teku za vas..."  "Čas moga trijumfa je tako blizu, na dohvatu... Ovo sam ja, Majka Međugorska, Majka koja sam se u Lurdu i Fatimi ukazivala i još se uka­zujem na tisuće mjesta, ne bih li svoju ljubljenu djecu probu­dila..."

    " Govorim ti, dijete, sve ovo da te moje majčinske riječi ohrabre i ojačaju, da podignu tvoj umorni duh, da zaigra srce tvoje od ljubavi prema Bogu i Spasitelju tvome. Dijete, pripremam te za moj trijumf. Moja djevičanska peta već je stala paklenoj zmiji na glavu. Još samo posljednji trzaj, i satrt ću je. Mojoj maloj djeci, mojim odabranim dušama želim dati majčinsku potporu, utjehu, snagu, svu ljubav svoga Bezgrešnog Srca. Ne bojte se, dječice ljubljena, s vama sam neprestano, bdijem nad vama, svaku stopu vašu ja slijedim. Krvari mi srce za svakim djetetom koje me ne želi čuti. Plačem nezadrživim suzama. O, djeco, dođite na majčinske grudi, i tu se nastanite, i čut ćete sve što vam moje Srce želi reći. Vaš spas je na dohvatu, vaše izbavljenje je tu, tako blizu. Djeco moja, miljenici Majke svoje, ja, Kraljica mira, Majka svake utjehe, Majka Boga, Majka Međugorska kažem vam: Ne bojte se, s vama sam!"

    "Moje Srce Majke žalosno je, jer je njezina djeca ne slušaju. Svaku moju poruku ovaj narod važe i stavlja pod povećalo. Svo­jim umom, djeco, želite objasniti i rastumačiti moj dolazak. Zar mislile, ljubljeni moji, da je nebo zaboravilo na vas? Vječni Otac, vječna Ljubav trpi neopisivo zbog tolikog gubitka duša... Govo­rim preko tvoje ruke svoj hrvatskoj djeci. To ne znači samo Hrvatima. Ja sam Majka cijeloga svijeta. Sva djeca, svih boja kože, i svih narodnosti, moja su djeca. U mome majčinskom Srcu ljubavni je žar za sve vas. Majka vas ne dijeli, sve vas želim privesti k Bogu."

 

 

     Predajem ovaj tekst javnosti, svome narodu, u živom uvjerenju da su te riječi poseban dar i izraz beskrajne ljubavi Božje. Ove riječi nisu dogma, svatko ima slobodu da ih prihvati ili ne prihvati. No uvjeren sam da će mnoge duše naći u njima silan poticaj. Ostalo neka učini Duh Sveti po zagovoru svoje prečiste Zaručnice i naše i Božje Majke!

 

    U Zagrebu, 11. siječnja 1998.

          

           Alojzije Švaljek /Alias: Jakov Marin/

 

 

 

 

I kao uvod još jedan citat iz drugog izvora:

 

    »Za vrijeme Službe Božje bio sam potaknut da vam kažem jednu riječ od Boga:

Ja, vaš Bog, ja sam vas izabrao. Učinit ću od vas novi narod. Sabrat ću vas i obnoviti, i moja će vas dobrota voditi k obraćenju. Vi ćete se svim svojim srcem obratiti k meni i iskusit ćete da sam ja vaš Bog. I ja ću svakome od vas dati novo srce. Stavit ću u vas svoga Duha i probudit ću vas. I vi ćete biti moji svjedoci. Postat ćete znakom za narode na Istoku i za nar­ode na Zapadu kad se od svega srca obratite k meni. Ja sam vaš Bog i ja sam Pobjednik. I provret će izvori u pustinji. Pa i ako vaše ruke budu krvave od kopanja, izvori će provreti. I ljudi će dolaziti i piti od te vode. I slavit će Boga što ste vi povjerovali. I odjeknut će novi hvalospjev u ovoj zemlji, i vi ćete slaviti Boga svoga jer vas je spasio. Ja sam vaš Bog, a vi ste moj narod. I ja sam Pobjednik, ja vaš Bog!"«

 

    Ove je riječi izrekao njemački svećenik Dr. Heribert Miihlen, profesor dogmatike na Teološkom fakultetu u Paderbornu, koji je zadužen za karizmatički pokret u Njemačkoj, prigodom semi­nara "Obnove u Duhu" u dvorani Bogoslovskog sjemeništa u Zagrebu, trećeg dana seminara, 5. ožujka 1980. godine.

 

    /Preuzeto iz: Jakov Marin: "Međugorje - kratki prikaz događaja i poruka", Jelsa 1991, str, 5-6./