Liriana je položila ruke na tijelo i po tko zna koji puta započela Reiki tretman.Nježna pulsirajuća toplina krenula je preko dlanova i razlila se čitavim tijelom.Javio se trenutni bljesak jarke svjetlosti u predjelu čela, nakon čega se predala već poznatom unutarnjem vrtloženju.Spiralni vir kao da je svom snagom vukao tijelo, istovremeno prema unutra i prema van,i već je znala, danas putuje svijetom vizija.Um je postao tihi svjedok filma koji se odvijao pred unutarnjim okom.

Visoki kameni lukovi činili su tunel kojim je na početku klizila da bi s vremenom ubrzala,sve dok ne bi pristigla do vrata.To nisu bila obična vrata i nikada nije znala što može očekivati iza njih.Godinama se borila sa svakojakim pitanjima, sve dok nije prihvatila taj bogati unutarnji svijet bez ikakvih očekivanja.

 

Prepuštanje, apsolutno prepuštanje, bio je jedini ključ kojim su se ova vrata mogla otvoriti.

 

Vrata su zasjala, i na njima se prikazao simbol Pegaza. Prekrasan bijeli konj, anđeoskih krila, propinjao se i pozivao da ga se uzjaše.Ruka je krenula prema njegovoj vihorastoj grivi, ne bi li ga dotaknula, ali kao da je prolazila kroz nepostojeću materiju.

Zapitala se, može li se spoznati nešto nedodirljivo? Što predstavlja ova vizija za nju? Istoga trenutka desio se novi bljesak. Nalazila se u međuzvjezdanom prostoru posutom bezbrojnim milijunima galaksija, koje su vibrirale plešući svoj kozmički ples.Po tako obasjanom Svemiru letećim galopom ,tik iznad njezine glave, projurio je Pegaz.Za njim je ostajala uskovitlana zvjezdana prašina, a Liriana se našla istoga trenutka obavijena oblačićem koji je nešto šaputao. Bio je to najtiši šapat do sada, raspoznala je par riječi: Potraži,pronaći ćeš,pitaj,traži,traži… Kao da je sa šapatom polako jenjavala i reiki energija, toplina se povlačila iz ruku a tijelo se vraćalo u njemu znanu realnost.Duša je još bila opijena, sve dok um nije hitro poskočio u želji da mu se objasni značenje dobivene vizije.

 

Liriana je znala, nitko osim nje, ne može joj dati točno tumačenje.To je s vremenom naučila, jer kada bi pričala sa ljudima, svatko bi ponudio svoje objašnjenje, koje je možda i bilo logično, ali za nju takvo tumačenje rijetko kada da bi ostavilo spoznajni tračak.Tu i tamo, naišla bi na pokojeg svjetlosnog prijatelja reikistu, podijelili bi međusobna iskustva, i tada bi ta dragocjena kapljica zablistala na duginom mostu koji je spajao njihove unutarnje svjetove.

 

Osim toga, svijet simbola nudio je i potragu ne neuobičajeni način.Morala je postati i ostati budna za sve znakove koje joj je sam Svemir putem slao.Tumačenja su se nudila na svakom koraku, a ona je bila ta koja bi ih uočila i posložila slagalicu na ispravan način.

 

Ovog puta odlučila se poslužiti enciklopedijom i rječnikom stranih riječi.

 

Pegaz – mitološko biće… a dalje? Postoji li neki dublji smisao?

 

Traži, traži… Sjetila se ovih riječi i znala je da je na pravome putu.Ono što je pronašla kao tumačenje, bilo je: Sazviježđe Pegaz, Pegaz – simbol pjesničkog nadahnuća. Ništa joj tada još nije zablicalo u duši, odložila je knjige, i samoj sebi rekla kako se sve bude posložilo kada za to dođe trenutak.

 

Jedne noći, kroz njezinu dušu izliven je slap riječi, tihi žubor je potekao sa unutarnjeg Izvora.

 

Pegaz – pjesničko nadahnuće!

 

Duša se zahvalno nasmiješila ovoj maloj nebeskoj igri, koju njezina dva svijeta,izvanjski i unutarnji, igraju na beskrajnom zvjezdanom igralištu...

 

 

 

http://safiris.blog.hr