ZIMA JE VEĆ SVOJIM PROMRZLIM

PRSTIMA ZAKUCALA NA VRATA

I LEDENIM DAHOM NAJAVILA

SVOJ DOLAZAK.

LJUDI SE POVUKLI U KUĆE 

I STISLI KRAJ TOPLIH PEĆI

BLIJEDO ZIMSKO SUNCE

STIDLJIVO SE POMAMLJA

IZA BIJELIH OBLAKA

SVJESNO SVOJE NEMOĆI

DA ZAGRIJE MAJČICU ZEMLJU

A ZIMA SE HIHOĆE I ŠETA

PONOSNA SELOM

IZ MALENIH KUĆA VIJE SE DIM

A VJETAR GA NOSI AMO-TAMO

GOLE GRANE DRVEĆA STRŠE

KAO PROMRZLE,MRŠAVE RUKE

KOJE MOLE MILOST

LIŠĆE IM JE VEĆ ODAVNO 

OTPALO

I SAD TRUNE U ZEMLJI

PO DVORIŠTU ŠETA PTIČICA

SVA PROMRZLA TRAŽI

POKOJE ZRNO

A ZATIM NE NAŠAVŠI NIŠTA

ODLEPRŠA TUŽNO

NA OBLIŽNJE STABLO

UJUTRO MRAZ

PO DANU HLADNOĆA

I TAKO UVIJEK

SVAKIM DANOM ISTA SLIKA