U mračnoj sobi,u oblaku mirisa
otužnih,svijeća i krizantema
na odru,sakriven cvijećem leži
mrtvac jedan,glasa nijema
Smjenjuju se grimase na licima ljudi
što dođoše na pogreb,i suza neka kane
na bijeli pokrivač.,on to ne vidje
i ne može njega to da gane
U hladnu raku spustiše ga,iskopanu
jutros,tiho i polako,dve tri kapi vode
kanuše na lijes,netko je šutio
a netko zaplakao
I teške grude odzvanjahu udarcem
gluhim o pokrov,sve tiše i tiše
noć je već prekrila selo
a nekog nema,i nema ga više