Ljudi koji nikada nisu naučili reći »NE« spadaju u najugroženiju skupinu, koja će prije ili kasnije oboljeti od čira na želucu, kroničnih migrena, ili neke druge bolesti, nerijetko čak i smrtonosne.

Do nedavno nisam bila ni svjesna koliko ljudi zapravo nikada nije naučilo upotrebljavati tu kratku riječ, od samo dva slova. Ne znaju reći »NE«, čak ni tada kada je cijela njhova unutrašnjost vrištala od želje da izgovore tu riječ…progutali bi je u tišini i nastavili dalje s trošenjem svoje energije na nešto za što su smatrali da su »prisiljeni« učiniti.

Ljudi koji ne znaju reći »NE« su na raspolaganju 24 sata na dan. Oni uvijek dižu slušalicu telefona, pa makar bilo 3 sata ujutro, samo zato što telefon zvoni.

Oni su uvijek dostupni, pa makar bili zatrpani gomilom vlastitih obaveza, uvijek su tu i njihovi poznanici znaju da na njih uvijek mogu računati.

Prekinut će s kuhanjem ručka, da bi saslušali kolegicu s posla, koja je nazvala samo zato da se požali kako su prodali njenu najdražu haljinu, i zvuči kao da će si istog trena zbog te činjenice prerezati vene na rukama.

Oni će odraditi posao za sve kolege i kolegice, iako veoma dobro znaju, da imaju previše svog posla i da će morati ostati prekovremeno u uredu, kako bi pozavršavali sve što su im donijeli.

Zbog te propuštene »lekcije«, satima će slušati svoje roditelje koji im dijele dobronamjerne savjete, umjesto da ih blago prekinu i kažu »OK, ovo je možda dovoljno dobro za vas, ali ne mora nužno značiti da je dovoljno dobro za mene.«

Nerijetko će potrpati svoju vlastitu djecu u automobil i odvesti se k prijateljici, da pričuvaju njene klince, samo stoga što se je prijateljica odlučila upravo tu večer otići u kazalište, kao da je to jedini dan u godini, kada može pogledati tu predstavu.

Otići će na proslavu nečijeg rođendana, iako su bolesni i osjećaju se iznimno loše, samo zato kako ne bi razočarali domaćina, kojem su to obećali još prije puno vremena.

Prekinuti će gledanje filma kojeg su čekali cijeli tjedan, kako bi djetetu ispekli palačinke koje je dijete upravo tada poželjelo.

Iako bi radije proveli pola sata u čitanju knjige, spremit će se i krenuti u šetnju sa svojom obitelji, zato što oni tako žele.

Možda će čak prepustiti i svoj stan kolegi/ci s posla u svrhu »popodnevnog odmora«, iako poznaju njenog/njegovog muža i definitivno ne podupiru takve izlete izvan braka.

Ljudi koji ne znaju reći »NE«, pripadaju svima, ali ne pripadaju sebi.
U želji da nikog ne »iznevjere«, iznevjerili su sebe.
U želji da svima ugode, zaboravili su na jednostavnu činjenicu, da moraju voljeti sebe.
Podređeni tuđim željama i prohtjevima, čini im se da bi odbiti nečiju molbu značilo kraj svijeta.

Ali, istina je posve drugačija.

Katkada reći »NE« znači omogućiti nekome da se razvija u samostalnu ličnost, koja se oslanja prvenstveno na svoje snage, umjesto da slijepo ovisi o drugima.

Reći »NE« kada je to umjesno, znači poštovati sebe barem toliko, da ne budemo ničiji sluge.
Shvatiti da reći »NE« ne znači da smo loši ljudi je prvi korak u oporavku od te »neznamrećine bolesti«.

Lijepo je pomagati kada to možemo i želimo. Ali, pomagati pod svaku cijenu, u svakom trenutku i na vlastitu štetu, znači odricati sebi pravo na normalni život i predstavlja atak na našu suverenost.
Posuditi nekome novac ako mu je potreban je u redu. I svakako je moralno poželjno.
Ali, posuditi nekome posljednjih dvadesetak kuna, da bi otišao u kino, dok nemamo za što kupiti kruh vlastitoj obitelji – jest suludo!

Svaki put, kad protivno svojoj volji kažemo »DA« iako bi najradije rekli »NE«, činimo sebi veoma lošu uslugu. Povećavamo svoje frustracije i stres, a svakodnevnim ponavljanjem istog obrasca ponašanja, nataloženi stres pušta posljedice na našem tijelu i duhu.

Na žalost, iako su nas naučili mnogim važnim stvarima u životu, često se događa da nas nisu naučili kako je posve u redu katkada reći »NE«, bez da se zbog toga grizemo i osjećamo loše. Naposlijetku, nije poanta u tome da kažemo »NE«, i nakon toga provedemo dugi niz neprospavanih noći zbog svojeg odbijanja.
Bit je u tome, da naučimo reći »NE« onda kada tako doista mislimo i osjećamo, i da nakon toga nastavimo živjeti normalno, svjesni da time nismo učinili ništa loše. Svi imamo pravo odbiti nešto što ne želimo ili smatramo neprihvatljivim.

Jedino tako je moguće sačuvati svoju cjelovitost i unutrašnji mir.