Razigrani dječak dotrčao je u susret starcu. Pogrbljen i slab, sa sjetom u očima, starac se obrati dječaku: "Dijete drago, ja sam Ti." Onda se okrenuo i otišao svojim putem. Dječak je istog trena zaboravio na tajanstvene riječi starca. Nikad više se nisu susreli. Prolazile su godine i zbivanja vezana uz odrastanje i sazrijevanje. Nekadašnji dječak putovao je svijetom, kud je morao i kud je htio. Uz njega su bili dragi ljudi, mladost i snaga. A život se nudio samo tako, sa svim svojim izazovima i preprekama koje je trebalo savladati, vrhuncima koje je trebalo osvojiti, glupostima i mudrostima iz kojih se dalo učiti. I što god se dogodilo, napravilo, ostvarilo, uvijek je izronila nova mogućnost za dalje, bolje, više... Sve do jednog dana, kada je gledajući se u ogledalu prepoznao lice starca. Izišao je u posljednju šetnju ulicom svog djetinjstva. I ništa više nije bilo isto. Sve se promijenilo. Ipak, očuje veselu vrisku djece, a jedna mlada majka s prozora je dozivala svog sina. Dječačić potrči i zastane pred starcem. I opet se dogodi prepoznavanje. To je ono prepoznavanje kada čovjek vidi sebe i svoj cijeli život u jednom djeliću sekunde. A već u narednoj sekundi, on taj trenutak zaboravi. Suznih očiju i drhtavim glasom, stari čovjek prošapta: "Dijete milo, ja sam Ti." Onda se okrenu i ode svojim putem. I nikad više se nisu susreli...