BIBLIJSKA PRIJEVARA

ONO ŠTO NAM JE PRENESENO U NOVOM ZAVJETU NIJE ISTINITI PRIKAZ ŽIVOTA ISUSA KRISTA NITI NASTANKA KRŠĆANSKE RELIGIJE.

Već 2000 godina Isus Krist zaokuplja maštu milijuna ljudi širom svijeta. Malo je njih svjesno da on predstavlja nešto sasvim drugo, a poglavlja koja slijede razotkrivaju potpuno drukčiju priču o okolnostima nastanka i pojave kršćanske religije.
Kako bismo osnove takve pretpostavke uopće smatrali mogućim, priče iz Novog zavjeta trebamo razmotriti iz drukčijeg kuta. Kad iz kršćanskih spisa izbacimo njihove nadnaravne elemente, oni iznose konfuzne prikaze života dvoje ljudi. Ova knjiga odmotava klupko tih priča i pokazuje kako je nastao Novi zavjet išto on zapravo jest. Ovaj aspekt priče iz Evanđelja dosad se nije previše istraživao. Uspoređujući nove informacije sa sačuvanim zapisima pokušat ću dati rekonstrukciju vjerojatnog tijeka događaja iz kojih je nastalo današnje Kršćanstvo.

ŠTO JE CRKVA POKUŠAVALA SAKRITI?

Godine 1415. Rimska crkva je poduzela neuobičajen korak u namjeri da ukloni sve podatke iz dviju židovskih knjiga iz drugog stoljeća za koje je tvrdila da sadrže „pravo ime Isusa Krista". Antipapa Benedikt XIII prvo je izdvojio, u smislu osude, tajnu latinsku raspravu pod nazivom “Mar Yesu”, a zatim je naložio da se unište svi primjerci Knjige “Elxaija”. Danas ne postoje javno dostupna izdanja tih spisa, ali u crkvenim je arhivima zabilježeno da su nekoć bili u širokom optjecaju, a za njih su znali i rani crkveni starješine. Podaci o tim djelima sačuvani su u navodima biskupa Hipolita Rimskog (176.-236.) i sv. Epifanija od Salamisa (315.-403.), a spominju se i u nekim ranijim izdanjima palestinskog i babilonskog Talmuda. Uništene rukopise rabinsko je bratstvo nekoć izuzetno poštivalo jer su ovi bili sveobuhvatni izvorni zapisi koji govore o „životu rabina Isusa".
Kasnije, na sličan način, papa Aleksandar VI (1492.-1503.) naredio je da se unište svi primjerci Talmuda. Vijeće za inkviziciju odredilo je da se spali što je moguće više židovskih knjiga, a španjolski Veliki inkvizitor Tomas de Torquemada( 1420.-1498.) odgovoran je za uništenje 6000 knjiga u Salamanci. Godine 1550. kardinal Caraffa, Glavni inkvizitor, od pape je ishodovao bulu, opozvavši sva prethodna dopuštenja svećenicima da čitaju Talmud za kojeg je ustvrdio da sadrži „nedobronamjerne priče o Isusu Kristu". Razbjesnivši se na svog glavnog poslušnika, zaplijenio je sve primjerke kojih se u Rimu mogao domoći te ih spalio.

Solomon Romano (1554.) također je spalio tisuće hebrejskih svitaka, a 1559. u Pragu su zaplijenjene sve hebrejske knjige. Među masovno uništavanim židovskim knjigama bilo je stotine primjeraka Starog zavjeta, što je predstavljalo nenadoknadivi gubitak mnogihizvornih, rukom pisanih spisa. Navodno je najstariji sačuvani tekst Starog zavjeta, prije otkrića Svitaka s Mrtvog mora, bio Bodleyev Codex (Oxford) za kojeg se smatra da datira približno iz 1100. godine. U pokušajima Crkve da s lica Zemlje m izbriše štetne rabinske podatke o Isusu Kristu, Inkvizicija je spalila 12.000 primjeraka Talmuda.

Međutim, sačuvani su mnogi primjerci koji danas čine okosnicu suprotstavljenih tradicija o osobi koja se zvala Isus Krist. U masovnom uništavanju židovskih spisa Crkva je previdjela dva bitna britanska spisa koja su također navodila „pravo ime Isusa Krista". Održala su se do današnjega dana i čuvaju se u Britanskom muzeju, pod nazivom Ljetopisi (Chronicles) i Miveanski rukopis (Myvyean Manuscript) - cijenjeni drevni dokumenti vrlo ranog nastanka. Dokazi koji govore tome u prilog također su pronađeni na zlatnim, srebrnim i brončanim kovanicama iz prvog stoljeća, otkrivenim na lokaciji drevne kovnice novca u Camulodunumu
(današnjem Colchesteru) u Britaniji. „Pronađene britanske kovanice jasno i nepobitno utvrđuju povijesnu vjerodostojnost tradicionalnih drevnih
'Ljetiopisa' kao autentičnih povijesnih zapisa."

Dokazi su vrlo uvjerljivi, a dodatni tragovi pronađeni su na zagonetnom nadgrobnom kamenu u Njemačkoj, u vatikanskim riznicama umjetnina te u nizu šifriranih rečenica u šekspirijanskim dramama. Druge skrivene informacije ostavljene su nam u obliku posebno izrađenih kipova naručenih od strane jednog katoličkog svećenika i postavljenih u crkvici na vrhu brda u južnoj Francuskoj. Šifrirani brojevi također su se skrovito uvukli u prva izdanja Biblije na engleskom, a kombinacija svih indicija daje međusobno povezane informacije i predstavlja novi uvid u početke Kršćanstva.

nastavalja se