Nazvala sam ih kompleksima, jer bez obzira koliko su zapravo jednostavni, oni u sebi sadrže izvjesnu kompleksnost i diskutabilnost. Ovisi kako tko gleda. Na neke od njih su mi ukazali drugi ljudi, a neke sam sama ustanovila i dobrovoljno se iskompleksirala s njima. Zato "kompleksi".
- Kompleks aktivnosti odnosi se na moju hiperaktivnost, potrebu da nekako reagiram, da brbljam, da se krećem i mlatim sobom. Kad treba i kad ne treba. Ovdje je uključena kako mentalna, tako i tjelesna aktivnost u vidu trčanja iz rekreativnosti, i jurenja okolo.
- Kompleks budnosti odražava se također na duhovnom i na tjelesnom planu. Jedan od mojih omiljenih. Osim lucidnih snova koji se odvijaju u kratkotrajnim fazama spavanja, ovaj kompleks je uzrok mojih podočnjaka, pa ga ne njegujem pod svaku cijenu. (Jer ne bi htjela dobiti kompleks zbog podočnjaka.) Ali mi ipak odgovara jer se nadovezuje uz kompleks koncentracije i kompleks prisutnosti.
- Kompleks besramnosti zna biti nezgodan. Odnosi se na otvoreno govorenje o svemu, smijanje u ozbiljnim situacijama, postavljanje neugodnih pitanja i prikrivanje srama koji naravno postoji. Ali to je kompleks za sebe. Imam i takav. Kompleks srama. Pustim da se međusobno usklade. Kako gdje i kako kad se usklade. Ne uvijek, to znam, pa sam spremna i da se blamiram barem jednom dnevno.
- Kompleks fascinacije. Ovaj naprosto obožavam, podržavam i ne skrivam. Iznikao je iz mojeg nekad prikrivanog kompleksa antitalenta za neke stvari koje ne mogu savladati. Nema veze. Zato pustim da me fasciniraju oni koji mogu. Jako lijep kompleks... Uživam u njemu.
- Kompleks glume. Ovdje imam talenta do mile volje, ali imam talenta i za prepoznati ga. Ponekad to i sama radim. Glumim i preseravam se. No, prije ili kasnije prevlada kompleks prirodnosti. I to me jako veseli. Izraz i kontrast koji se osjeti.
- Kompleks zabave, gotovo uvijek je prisutan gdje sam i ja prisutna. Zato je nerijetko i zbunjujući za one malo ozbiljnije sudionike u diskusijama. Jer kako izgledalo da izgledalo, ego se ovdje uvijek i samo zabavlja. Odgovaralo to nekome ili ne. Kompleks je tu.
- Kompleks neuklapanja. Bez obzira što se znam prilagoditi i fascinirati, što mi godi komunikacija s ljudima, grupama i sljedbenicima nekih religija i filozofija, stalno me prati osjećaj da se ne uklapam. Nema prikladnog kalupa za mene. A ni ne tražim. Ako se uklopim dobro, ako ne, opet dobro. Kompleks sumnje. Kompleks vjere.
- Kompleks zagledanja prati me cijeli život. Zagledam se i gledam, i gledam, i gledam, i dugo ne skidam pogled s premeta, uglavnom osobe, moje fascinacije ili nekog detalja na njoj/njemu. Ponekad ne prestanem dok me ne upitaju: "što buljiš?"
- Kompleks bezveznosti. Sve je ovo bezveze, i kompleksi i tekst o kompleksima i s kompleksima nema veze. Ali nema veze, jer ionako sve je zabava...