"nisam ni he..., ni ho.., ni bi..., ja sam a... i gotovo" ...
... najvjerojatnije sam tada nesvjesno pokrenula energiju u smislu formiranja a... kao novonastalog stila života. Rječju, djelom i propustom. I tada se, u skladu sa prizvanim energijama, duhovnosti, čistih blagoslova, univerzalne ljubavi, itd... pojavio On.
Platonac.
Platonac, ne zato što je razumio moju seksualnu orijentaciju, a kao da je... nego iz nekih drugih, za mene još ne sasvim razjašnjenih fenomena:
1) spiritualnovirtualna veza
2) izmjerio je trajanje trenutka sveukupnog uživanja koje po njegovom definitivnom izračunu iznosi svega 2 sekunde, pa je uskladu s tim i neka, po njemu, sasvim zanemariva komponenta u ljudskom bivanju
Pod 1) mi je donekle jasno.
Pod 2) imam nekoliko pitanja:
- 2 sekunde, je li to malo ili puno?
(meni se čini toliko malo da ni spomena nije vrijedno, a kamo li... ma ne znam..)
- kako je on izmjerio da su samo dvije? štopericom? subjektivnim intenzitetom? relativitetom? matematikom? ili fizikom?
- na što se konkretno odnose te 2 sekunde uživanja? što je uživanje? što uživanje nije?
- trajna idila ili dvosekundna ekstaza? ili oboje? je li moguće istovremeno jedno i drugo? ako nije, zašto nije?
(usput napominjem da volim mog platonca, da me takav odnos sasvim zadovoljava... jer sam a... jedino me zbunjuje ideja o one njegove dvije nebitne sekunde... zašto ih je ikada spomenuo... )
- imam još neka pitanja, ali ne znam jesam li kompetentna da ih postavim i ima li netko kompetentan da odgovori... :)
P.S. sve ovo pitala sam i njega, pa se uvrijedio i nije mi htio odgovoriti.