Visoko u planinama rasla je stoljetna borova šuma. Na mjestu gdje je završavala šuma počinjale su stijene i goleme kamene plohe koje kao da su divovi igrajući se razbacali posvuda. Na jednom mjestu, skrivenom od znatiželjnih očiju, priroda je stvorila udubljenje koje se sa svakom kišom punilo i rijetko hlapilo jer se skrivalo u sjeni velike stijene. Šumske životinje su na pojilo odlazile u obližnju baru, mutnu i prljavu jer za ovu čistu i skrivenu vodu nisu ni znale. U šumi je živjelo malo Lane koje je jednom lutajući i istražujući okoliš naišlo na ovo malo prirodno jezero i čim se napilo ove bistre i čiste vode odlučilo da više nikada neće ići k onoj mutnoj i prljavoj bari.

Jednom se voda obratila Lanetu:

„Lane, zašto stalno dolaziš k meni?“

„Voda tvoja čista je, bistra i pitka. Kad tebe pijem vidim nebo, ptice i oblake. Čini mi se kao da pijem cijeli svemir. Uživam u tvojoj vodi.“

Voda se na te riječi s odobravanjem samo lagano namreškala a zatim se brzo umirila jer Lane se opet nagnulo nad njom, tražilo je nebo u vodi.“

A Lane je počelo dolaziti i kad nije bilo žedno, znalo je da bez vode više ne može.

 Voda se nakon nekog vremena opet obratila Lanetu:
“Lane moj, evo tebe svako malo kod mene.Što li će reći ostale životinje da ih zanemaruješ zbog mene?“

„Da, mislim da te volim, svim svojim bićem. Da mogu u vodu bi se pretvorila. I nije me briga što životinje govore. A govore mi da je voda, voda i da nema razlike između tebe i bare. Ali oni ne vide ono što ja vidim. Njima nije važno vidi li se nebo u dubini vode. I nije im važno mogu li popiti mjesečevo srebro i sunčevo zlato dok naginju glave nad vodom jer oni kažu, voda je voda.

„Lane, volim kad dolaziš ovdje i zato jer me voliš najbolji dio sebe tebi dajem ali nešto ti ipak moram reći pa me dobro poslušaj. Jednog dana ja ću otići, nestati, što ne znači da te i dalje neću voljeti ali mene više ovdje neće biti.“

„Kako to misliš, neće te biti, gdje li ćeš otići?“

„Ovo ljeto kad sunce jako zagrije, nestati ću, ispariti ću kao da me nikada nije ni bilo. Znaj, jednoga dana i s tobom će se slično dogoditi zapravo sa svom bićima to će se dogoditi. A kada se to bude dogodilo tek onda će naša ljubav biti sjedinjujuća, bezvremenska i trajna.

„Ne znam o čemu govoriš ne razumijem te previše ali ne želim da nestaneš. Možda te moram još više voljeti da te ne izgubim.

I Lane nagne glavu i nastavi piti ovu divnu hladnu i pitku vodu.