Mrak se budi crvenilom s istoka. Otvaram prozor svježini i mirisu toplog kruha. More mirno kao dječji san. Sunce ga lagano zlati. Samo na tren kapci uspavanog diva odaju da val pod njima živi, da dubina priča. Uronit bih htjela u taj beskraj plavetnila, izroniti sve pjesme sirena, darovati ih nemiru, naslonit se na jarbol, vezana, bez konopa.
Otići. Nestati.
A jesen ne da. Nudi plodove, ubire ih za mene. U pogled mi boje stavlja, slador mi ruke lijepi za život.
Ostajem
Bez tebe, zauvijek s tobom.
bglavac
irida
edin.kecanovic
