Malo sam se ispuho..

Znaš...otkad sam prije 2 mjeseca počeo pisat ovdje OPD mi je prilično porastao..

zanimljiv podatak od kojeg mi se ne bježi.. 

A kao fol „slučajno“ me put tu naveo.

Nema slučajnosti lutko..

I to me debelo navelo da još deblje razmislim..
Znači put je dobar..
I nema veze što cesta ponekad podsjeća na makadam..ko da ju je Čačić gradio

Jer bit OPD polarizacije jest MREŽA. Jedan drugome, jedan od drugih. I ona mušketirska udarnička...

Ne bježanje u neki svoj atelje. U tihi obrt...

Mantra je da je uvijek problem u nama i našoj percepciji..

Samo se tog treba držati dok god se ne isteše karakter. Onda to ide automatizmom...
Uslijed neosuđivanja svijeta oko sebe ljubav se u čovjeku sve više gomila. A loš ego atrofira.

A jesu, da. Očekivanja su se očito stvorila, onako usput. Čak ne toliko osobne prirode jer nemah se šta bunit na prihvaćenost.
Dobro, ne moš leć svakom u krevet :-)
I nije na meni da se imalo opterećujem s tim. Na meni je da kolko znam i mogu pušem u neku kolektivnu vatru.
Sva pluća tu su dragocjena..

Meni ovo moje piskaranje dođe ko neka mala podmisija. Ili samo trenutak inspiracije..

Nebitno. Držim se one:
Kad vatra gori, van s njom čovječe...

ono, da ne izgoriš malen ispod zvijezda...

Pišući se učim i poboljšavam samog sebe.

Čupam, vadim, berem i sadim. Grabljam, štiham, pretačem i natačem.
Fizikalija ej....
Očito nema neke suštinske razlike između poljoprivrede i pisanja :-P

Dakle, netko to ipak pročita, nešto mu klikne. Složi se samnom, nađe potvrdu nekih svojih razmišljanja.
Ili suprotno od toga. Posluže mu da vidi koliko on to bolje kapira od nekog mene.
Ima nekog smisla..

E...Znaš što je važno?
I što se moram(o) podsjećat svakog dana..

Nije bitno da sistem čiji si kotačić savršeno funkcionira.
Bitan je onaj nevidljivi fluid. Stroj je tu samo zbog njega.

Bitna je ljubav. Koja se savršeno opire svim mogućim savršenstvima. I smije im se u lice :-)

Ako voliš...al istinski voliš...

nema te prašume koja ti može sakrit orhideju..vidiš je i u mraku..
ne obazireš se na zmiju koja ti skače na leđa..sve protuotrove odavno imaš u džepu..

A ako radim ono što NE BI smio..a to je prosuđivanje i osuđivanje..
Onda portal, bez uvrede, malo jest prebabast za moj ukus :-) Energetski mislim.

Ali da li sam impresioniran funkcioniranjem ostatkom svijeta oko sebe. Moš mislit.

Kvragu, i takav ima nekog šarma za mene. Za sad većeg nego neka druga mjesta.

Ezoterija kroz damske manire. Parfemi. Opijen sam njima i tom atmosferom Pariških salona.
Doduše, nekad se u daljini čuje Mišo Kovač,  Joe Maračić Maki il neki drugi kauboji. Tek tolko da se ne uspavam do kraja.

Ali hteo bi da Vam kažem...:-)
Volimo se igrat duhovnosti za kompjuterom, a kad treba cijelu stvar primjenit onda provjerena glava u pijesak. U pijesku je fino, toplo, mekano i sigurno. Ego zadovoljno rokče..I što je najvažnije, ništa se od tebe ne očekuje. Podmetnut leđa za drugu induviduu? Pljuc..

Al nismo brojke. Ili ja jednostavno ne želim prihvatiti tu ulogu.
I tko je htio se mogao u to uvjeriti u to izostankom par dugodišnjih i istaknutih pojedinaca.
I to bi trebala bit neka nit vodilja.
U prisnoj atmosferi u kojoj se slave pojedinačni rođendani, na chatu hekla zajedno i sve je cici-mici, a onda odjednom, nekom se desi nešto ružno i onda mlaka reakcija ili nereakcija.

I ono, nema veze, promet nikad bolji. Al na to sam već skakao s lijanom u onoj „Prašumi“ pa neću više.

Uvijek bi trebalo zadržat neku inicijalnu skromnost s kojom se pretpostavljam i ušlo u ovaj projekt.
Onda i samo onda će on spontano narast do divovskih razmjera..

Tako da..Jedno je ako čovjek spontano ode.
Ali ako je to s rezignacijom uslijed neke nepravde il neugodnosti trebalo bi uskočit za njega.
I nać ga, onesvjestit čekičem po glavi i dovuć natrag. I naučit lekcije..
Danas je taj netko na tapeti, a sutra ste Vi na redu. Kao ona poznata: „Prvo su došli po komuniste..ja se nisam protivio“ itd.

Nekad čvor riješiš gordijski,a nekad nordijski.
Po nordijski mislim skandinavski. Dakle pametno...

Al ne treba bježat od konflikta. Nikad pa ni tad...kad bi najrađe pjeskarili..

Periodički konflikt je u većini slučajeva POŽELJNA stvar. Konstruktivni dakako.
U pijesku napretka nema. Samo crva. S kojima se ovako i onako htjeli-nehtjeli družimo na kraju etape.

Uostalom, univerzum tako funkcionira
Cijeli ovaj naš put duša i jest iniciran radi konflikta. Vjerojatno Kreatora sa samim sobom :-)
I baziran je na njemu. Iz nižeg se prelazi (ili vraća) u više samo kroz konflikt.
Duboki, untarnji, multiinkarnacijski konflikt.

Jako dubiozna vremena dolaze. Samo što nisu. U njima ćemo morati primjeniti sve ono što smo naučili i spoznali.
Uključujući i podmetanje leđe za druge.

Jer duša je ono što se broji.

A egzistenciju u bilo kojem smislu, ako panično čuvaš i bojiš se za nju, zapravo je i nemaš. Samo ti još tu informaciju tajiš sam sebi.
Ma za što god se borio da „imaš“ i posjeduješ izgubio si u startu. Kriva bitka prijatelju..

Teško mi možemo utjecat na poplavu u Pakistanu. Ali na svoj mikrokozmos možemo i dužni smo.

Naravno braćo i sestre, ako nam je uopće stalo..