I tako sam ostala sam. Korablja je bila na dnu a oko mene spustila se magla. Tek u daljini odjednom počela sam čuti glasove mojih dragih korabljana. Ali to nisu bili mili i dragi glasovi to su bile riječi nezadovoljstva i mrmljanja.
„Ubila si jednu nevinu, kriva si , vrati je….tko si ti da nam pričaš priče, imamo mi jednu svoju u kojoj neće biti tebe“…..bla….bla…..tako znači….:((
Iznenada kroz maglu na moru ugledala sam malenu splav i na njoj tri čudne stvari koje nikako nisam mogla sa ničim povezati i javi mi se glas našega vođe.
„ Saturnice, saturnasta……na splavi se nalaze tri predmeta i moj kristalni čekić, spustiti ćeš se do njega i protumačiti znakove koji ti govore što trebaš učiniti.
Spustila sam se i ugledala knjigu….hm…Dostojevski ….“ Zločin i kazna“……uzela sam vajranov kristalni čekić i udarila po knjizi. I gle , knjiga se otvorila na babinom ubojstvu…..uf….:((…..i ???....upitao je vođa…..a ja sam odgovorila
„Ovaj znak govori da je mojom krivnjom ubijena jedna osoba, virtulano naravno ali i to je neka vrsta ubojstva. A ja ne želim imati na svojim krhkim plećima nikakve ljude ni nevine ni krive…..zapravo nikakve…“
Drugi predmet su bile peraje ali čudne peraje, imale su štikle, nisam mogla a da se ne nasmijem....uzela sam čekić i udarila po perajama i one su se isti tren stvorile na mojim nogama…..i?....upitao je vođa
„ Peraje na nogama znači da moram otplivati u dubine, potražiti školju bisernicu iz moje prošle priče i zatražiti bisernu pomoć. Nato je vođa rekao:“ A ove tri bubamare što stoje kraj tebe njih nisi vidjela, što one znače?
„ One znače da će školjka bisernica imati u svojoj nutrini 3 bisera a ne jedan…..moram požuriti….
Odmah sam skočila i zaronila i nakon nekog vremena na dnu sam ugledala divovsku školjku, otvorenih ljuštura nudila se spremna za razgovor i komunikaciju. Odmah sam prešla na stvar.
„3 bisera, molim vas da vratite u život osobu koja nosi naziv „ nikad kriva, vječno nevina“….
„Nemamo takve na spisku, da se nisi zabunila, ali sve i da imamo kako ti pada napamet da se miješaš u našu mudru odluku, mi radimo za dobro svih, ne možeš ti znati što je dobro ili loše, da nećeš tražiti i da zasjedneš na naše mjesto i donosiš odluke umjesto nas. Ovaj oceanski bezdan je ogroman kome se ne sviđa tu kod nas neka ode na drugo mjesto. Mora i oceana ima fala Bogu dovoljno da zadovolji svačiji ukus, tako moramo te odbiti.“
„ Stajati ću ovdje i prestati ću disati ako to ne učinite, molim vas, sjećate se one djevojke iz moje priče s biserima, poput nje i ja ću svu krivnju u ovom trenutku preuzeti na sebe, nema veze koliko će me to koštati. Shvatila sam i naučila da se u životu ne treba previše osvrćati i davati važnosti nečemu što zaista nije važno. Time sam činiš da beznačajne stvari oko tebe jačaju."
I tako sam od školjkaste trojke dobila maleni sedefasti biser i požurila vani na zrak jer već sam se borila sa gušenjem.
Kad sam izronila na splavi je sjedila INNOCENT….sama, bez riječi, samo me gledala a šutnja između nas bila je debela poput mora koje nas je okruživalo.