Oči ne sklapaš. A da (!) brige te more. I tijelo se buni. Kažeš - srce se ruši. Ma kud se ruši, što umišljaš, ludo? Voljeti treba - bezuvjetno. Ne okreći glavu, ne gledaj dolje. Što smatraš boljim? Život od vode? Traži dalje. Svijet će da se složi, raja pred nama ne diže ruke. Cika, galama, pa tišina nepozvana. A sjediš i šutiš jer se ni čuti ne želiš od tolikih riječi što klešeš u sebe. Zidovi se ne ruše preko noći, ne nestaju u trenu. Ni dvorci ne grade pod oblake. A šutiš jer se bojiš, o ludo stara. A glasna si, glasna… kad treba da se spava. Pa zujiš po noći, snove ne sanjaš. Tek vizije neke da imaš više analiza preko dana.

O ludo luda, ludime se hraniš… Osjeti glad da bi se sitom osjećati mogla. Ludost se ludom samo ludima čini. Ne rasipaj misli po obroncima života i ne troši se nad provalijom prošlosti.