Svijet Njegovog Šljunka                                                      Igor Lah  8/10

 

Sjećam se svog prvog uspona na vrh neke planine. Tamo sam uzeo kamenčić i spremio ga za uspomenu sa svog “prvog vrha”. Kroz vrijeme skupio sam lijepu kolekciju kamenčića sa svih planinskih vrhova na kojima sam bio, danas se teško sjećam koji je otkuda stigao ali nekako je sva njihova zajednička energija skupljena na jednom mjestu.

Imam i kamenčiće s raznih strana  svijeta ili s nekih posebnih mjesta kao što je Kailash, Mt.Shasta, Arizona, Damanhur, U zbirci se nalazi  i nekoliko posebnih kao “meteorska suza” a ima i onih koje sam dobio na dar od dragih osoba ili imaju neke posebne energetske vrijednosti.

Imam nešto i onog poludragog kamenja kojeg možete naći u mnogim specijaliziranim trgovinama a vezani su uz kristaloterapiju.

Daleko od toga da bih od njih mogao  sagraditi kameni dvorac ali jedna mala sobna fontana će jednog dana sigurno biti aktualna.

Svaki od njih ima vrijednost jer je stigao s nekog mjesta a teškoće da se dođe na to mjesto udaljenost od tog mjesta ili sentiment doprinose njegovoj vrijednosti.

Ujedno sam čitav  život slikovito rečeno bio okružen kamenim skulpturalnim blokovima iz kojih su se oslobađale misli, sjećanja forme i poruke.

 

Što se tiče baš  šljunka zadnjeg što sam se sjećao  bio je kubik šljunka krive granulacije koji je bio potreban za betoniranje nekog postamenta. Nedavno su susjedi opremili ulaz u svoju kuću s prebijelim oblucima iz neke rijeke, Osim atraktivnog izgleda spriječavaju da se pojavi korov i to je bila osnovna svrha njihovog ulaganja. Da, oprezno vozim bicikl po pošljunčanoj stazi , nije šala odraditi zavoj na takvoj podlozi 

Tako je došlo vrijeme da se ponovno upoznamo i podsjetimo na njegove  zaboravljene vrijednosti.

 

Ovo ljetovanje prolazi  u dvjema glavnim aktivnostima moga Princa od Unuka :

Prva je nekako  nametnuta - kupanje, plivanje, praćakanje, učenje prvih paničnih zamaha nogama i rukama i svim svojim bićem u susretu s novim medijem – morem:

Druga je ljubav na prvi pogled – Njegovo Veličanstvo Šljunak. Satima (danima) on može bacati kamenčiće u more, velike male, plosnate, okrugle.  Dio podijeli samnom samo da bi vidio “žabicu” kako skače po površini ili ogromni “pljas” velikog kamena koji se vinuo u eter neba i onda sunovratio, udario u morsku površinu i zatim potonuo u dubinu.

Za njim ostaju samo koncentrični krugovi koji  se prelamaju preko valova i polako nestaju u daljinu.

 

Dosadno je sjediti ili stajati pored njega dok je koncentriran na bacanje kamenčića u more, šljunak malo žulja tabane, pa nas zapljuskuju valovi a on pomno pazi da je na sigurnoj udaljenosti od njihovog dohvata, što onda  predstavlja problem u pravilnom bacanju kamenja u more. Rješenje je na dohvatu ruke “Deda, baci kamen” i dodaje svoj kamen koji je netom iščeprkao da ga bacim umjesto njega.

I tako unedogled, a pogled luta malo po moru, malo po obali, pa po nebu i uokrug do šljunka.

Nakon nekog vremena odnosno x-ti dan nakon što satima stojite na tom šljunčanom žalu počinjete osmatrati i slušati neke svoje nove misli.

Sve dublje i dublje ponirete u percepciju doživljaja da biste proniknuli u njegovu slojevitost i složenost. Khm!

Recimo: Promatramo šljunak kao složeni skup fraktalno determiniranih oblika petrografskog materijala različitog tipa, starosti i provenijencije. Jasno? Ne baš, niti meni. Ili, krenimo od teorije kaosa, negdje u svemiru po nekim zakonima sve je posve u redu s tim mnogobrojnim oblicima, bojama, položajima, oštećenjima, rupama ili formama oblikovanim od živog svijeta ili djelovanja vodenih valova , jačih zimi a slabijih ljeti.

Šljunak je kao veliki živi organizam s beskrajnim brojem mutacija. Kažu da sve plaže svijeta i sva zrnca pjeska na njima nisu primjereni broju zvijezda na nebu. A tih zvijezda golim očima možemo  vidjeti samo 12.000 ako imamo sreću s dobrim vremenom, s dobrim očima i još  na idealnoj poziciji. Ali ni šljunka ne nedostaje.

Promatrate ga i onda počinjete razmišljati o njegovim različitim “prikazanjima”.

Šum ili buka mora koji valovima oplakuje šljunčanu plažu, veći valovi povuku za sobom i nestabilno kamenje i onda se čuje rumorenje, koturanje, buka, grmljavina, “glazba morskog žala” koja se posebno čuje prilikom povratka vala u more. Pa opet ponovo. Tako se oni koturaju, udaraju jedan od drugog, krše se, lome i oblikuju. Jačina glazbe ovisi o upornosti i snazi valova, vašoj blizini i volji da to slušate.

Oblikovanje, neki su prekrasno ispolirani tim stalnim kretanjem, Oni koji su već dugo na takvom “putu” danas su  Obli, ovalni, glatki, kao jaje, kao špekula, valjkasti, uglačani, sjajni. Ima ih  onih koji imaju ovalni oblik ali  je površina hrapava i to je obično vrsta kamena koji se kruni pa nikako da isteše svoj polirani sjaj. Neki su nedavno odlomljeni pa imaju oštre rubove, još ravne stranice. Pojave se tu i dijelovi nekih staklenih, keramičkih ili asfaltnih proizvoda, i oni polako dobivaju oble obrise, ne znam koliko je potrebno jednom odlomljenom komadu asfalta da postane obli,  kamenu sličan, grumen prepun sitnih masom povezanih kamenčića.

Neki od njih u svojim životima ne postanu “jaje” već “pločica” i ti plosnati  su jako dobri za “žabice” Najbolja koju sam uspio skočila je mislim do 7 puta ali obično završava na 3-5 skokova  ovisno kako smo uhvatili val. Veliki, mali, spretni, nespretni….

Fizionomije. Između tih dviju krajnosti jaja i plosnatog “novčića” postoji cijeli niz “Henry Moore formi” od kojih bi svaka, u kombinaciji svojih linija sjene i svijetla, mogla biti pa skoro izložbeni primjerak. Iz njihovog okretanja prema suncu i prema nebu dobivate nepregledan niz čudnih lica, lica aliena, torza, fizionomija, napetih i zgrčenih linija, ponekad kao da su od tjesta formirani. i kad ih pomno u tišini držite i ostavite da    plove misli Imate osjećaj kao da propitujete kakvo je bilo njihovo” putovanje” i koja “sjećanja” nose sa sobom iz vremena i prostora u kojima su obitavali i zašto su se našli upravo ovdje , upravo sada da vas svojom formom podsjete na nešto.

Djelovanje. Sve je to primarno rezultat djelovanje mora, soli, kiša, valjanja valova ali ako detaljnije pogledamo vidjet ćemo  da se pored toga na površini ili u dubini pojavljuju udubljenja, prolazi, rupe nastale djelovanjem živih organizama, da li školjaka kao što su prstaci ili neki sitni crvići, algi kojima su davno bili obrasli, okamenjenih školjki, “koralja” koji svojim kiselinama izoblikuju vitice i krošnje ili “mravinjake” ili nadogradnju u tom istom jakom i otpornom kamenu.

Doživljaj – od rana jutra do kasne večeri sunce baca na njih svoj sjaj a njihove sjene putuju s jedne na drugu stranu, ujutro i predveče atraktivne a u podne kao jedna snažna svijetla masa. Za vrijeme oblaka i “sfumato” svijetla postaju sivkasti ali na rubovima uz more uvijek su sjajni i svjetlucavi.

Boje, Pod sjajem sunca i oprani svježom slanom vodom  uočite koliko li je samo raznovrsnih boja ovdje prisutno. Od crvenih keramičkih proizvoda otpalih s nečijeg krova do svih mogućih boja ili šarenih . plavo, zeleno, žuto , bijelo , sivo crveno itd itd, cijela zbirka boja se može tako sakupiti na vrlo malom prostoru.

Neka bude toliko. O stručnim obrazloženjima, nastajanju tog šljunka i kamenčia, povijesnim dobima u kojima su proključali na površinu ove zemlje i našli se na obali mora, kojih i kakvih kamenih struktura te njihovim karakteristikima habanja na trenje i izdržljivosti na pritisak neka kažu stručniji od mene. 

Ja ću i nadalje pod budnom paskom svog Učitelja promatrati šljunak i strpljivo čekati dan kad će se on zasititi bacanja kamenčića ili kad ćemo napustiti žalo na našem povratku u kontinent.