Zaista sam u posljednje vrijeme veoma osjetljiv,razdražljiv i pomalo nesretan,što vidim prepuno "komentara",koji to nikako nebi smjeli biti,pušteni u svoj svojoj sirovosti,brutalnosti,koje u svakog normalnog i kultiviranog bića izaziva,gađenje i odbojnost,jer vrviju od svih mogućih i nemoguče shvatljivih uvreda,prema onima čiji oni nisu suistomišljenici,ili ih jednostavno ne podnose.

Tako te gnjusne uvrede zamjenjuju za nepostoječe argumente,kojima kad bih i imali suprostavili onom sa kime i čime se ne slažu.

Evo veoma sviježeg primjera unazad desetak dana (otkada i apstiniram sa svojim bilo kakvim komentarima,a nisam siguran kada ču opet i nastaviti) kada sam reagirao i dotičnog "komentatora-psovača" upitao,zašto psuje:BOGA,MAJKU,DOMOVINU...?

Dobio sam brzo lakometno-lakovjerni odgovor;A ZAŠTO NE-bi? Tu sam zablokirao,bez ikakovog i (ne)mogućeg komentara,ali me je još više iznenadilo to da sam ostao osamljeni DON KIHOT,koji se bori sa ...

Evo i drugog kapitalnog bisera.Dotični "komentator"pretvorio se u taj (za)mah,vjerovali ili ne u atentatora.Ni manje ni više,nego na pisca komentara,na jednog vanjskog dopisnika i na samog Predsjednika I.J.sasuo je niz najodvratnijih pogrda i uvreda,da ih sve treba eutanizirati...?!

Pitam Vas,(UREDNICI) a zašto tako i do kada? Nisam nikakav puritanac,napuhani moralist,več onaj koji se tolerantno odnosi i prema onima sa kojima ne djelim mišljenje i svijetonazor,pa mi stoga teško pada,kada mislim svoj komentar uvrštavati među ovo kontaninirano polje,čast večini.

Eto to su moje tlapnje, vezane uz život naš svagdašnji, INTERNETSKI.