Ima jedan poznati mornar kojem život sve više liči na pešćani sat. Pa tako moram priznat i meni sve više i više..

Nije da vrijeme zaista postoji, al čovjeku ipak dođe žao..

Jer ima eeeeeeejjjj..........

 

Toliko meditacija za ući u njih. Toliko stvari za bacit u stih.
Pustih knjiga koje čekaju mene. Čekaju mene da me promjene.

Ma toliko znanja iz svemira curi, a mali Tavrick sa kantama juri.

Toliko toliko

Tajni za doznat. I istinu spoznat.
Ljudi za upoznat. Zle za prepoznat.
Onih za iritirat. Il za šarmirat.

Ličnosti velkih za provocirat. Toliko duša za dodirivat.
Emocija finih iz njih za izvući. Blokade tvrde u njima pretući.

Toliko toliko

Toliko tropskih mooora za uvalit seeeee...Palmi za zanjihat. Kokosa po glavi dobit :-)

Toliko toliko..

Briga za (ne)brinut. Zvijezda za skinut.
Siga za otkinut. Jedra za povinut.
Mora za oplovit. Riba za ulovit (i pustit).
Sirena za proćaskat. Valova za prodaskat.
Oblaka za zahajat. Brodova za mahat.

Toliko uvala u kojima nisam zaronio. Livada na koje nisam zalegao. (Ah kukuruzišta :-)

Toliko skrivenih kutaka na ovoj planeti me čekalo da ih otkrijem. Neki me još čekaju, a neki su već lagano izgubili strpljenje...

Ma joj tolikoooo

Hramova za kleknut. Kanjona za odjeknut.
Dvoraca za istražit. Duhova za dražit.
Džungli za iskrčit. Zmija za opandrčit.
Blaga za otkopat. Mumija odmotat.
Gralova za shvatit. Znanje za obuhvatit,

Toliko potencijalnih osmjeha koji tek trebaju zablistati..

Toliko patnje koja me nije pročistila.

Toliko boli koje nisam osjetio. Toliko sreće koju bi sam preletio.
Prilika koje bi propustio. Slabosti koje bi si dopustio.
Sinkroniciteta koji bi ignorirao. Božanskog koje bi demolirao.

Obećanja koje bi il ne bi ispunio. Osjećaja koje bi il ne bi uzvratio.

Emocija koje bi il ne bi kontrolirao. Visokih napona koje bi dirao.

Diploma koje nikad ne bih stekao. Stvari koje nikom ne bih rekao.

Toliko toliko..

Plesova za otplesat. Kipova za isklesat.
Poljubaca za iskamčit. Kredita za jamčit.
Prosjaka za darivat. Konjina za potkivat.

A ima i..

Toliko toliko

Mesa za ne žderat. Al vina za pretjerat.
Butelja za otvorit. Birtija za zatvorit.
Žena za svuć. Frajera za istuć.
Gluposti za drobit. Batina za dobit.
Duhana za smotat. Poklona odmotat.
Tableta za ne gutat. Droge za prolupat.
Gljiva za otrovat. Grobara za obradovat.

Pa toliko utakmica koje bih i ne bih odigrao. Religija u koje ne bih vjerovao.

Režima kojima bi se smijao. Pa u zatvoru odrobijao.
Karme koju bih nakupio. Ili pak otkupio.

Toliko suza koje nisam i nikad ne bi isplakao. (Sad mi se plače kad pomislim na to).

Tolko onih kojima bih mogao pomoći. Toliko onih kojima ne bi htio odmoć.
Onih koje bi častio. Il obeščastio. Al nikoga nikad, baš upropastio.

Toliko vjetrova koji mi nisu prošli kroz kosti. I grijehova slatkih, da mi Bog oprosti

Toliko kiša koje bi me smočile. Oluja koje me sitnog ne bi uočile.

Starih crkava kojim bi se divio. Tornjeva koje bih s guštom nakrivio.

Požara za ugasit. Života za spasit.
Cesti za prohujat. Gradova za prozujat.
Vrhova za osvojit. Pustinja za napojit.

Ma toliko toliko....svega eeej..da ti pamet stane

A toliko vremena izgubljeno....

Toliko vremena izgubljeno na gubljenje vremena. Ubijeno na ubijanje.

Na dim iluzije koji moš rezat nožem. Na blejanje u život. Na neslaganja s istim.
Na teleće poglede, svoje i tuđe.
Na vojničke straže. Na zapovijed!!
Na stupidne izmišljene filmove. Situacije.
Na traženje netraživog. Na čašćenje nečastivog :-)

Na lažne romantike. Lažne ljude. Lažnog sebe.

Na ljubavi koje to nikad nisu bile....

Na izučavanje nečeg što znanje nije i nikad biti neće. Na poslove koje bi ovako i onako drugi odradili.
Na pražnjenje boca koje nikad nisu bile pune. Na orgazme koji su bili samo fiziološki.

S druge strane, toliko vremena dobijeno...

Kroz zalaske Sunca. Kroz ljude koji su me dirnuli. Situacije.
Kroz nevine dječje oči koje te gledaju da se zastidiš.
Kroz dodire prstiju koji su bili B O Ž J I.

Kroz trenutke koji su me ovjekovječili. Anđele koji su me liječili.
Kroz snove koji su me punili. Tupavi um mi uzjogunili.
Kroz Brački kamen čiju vječnost sam upijao. Kroz sjeme koje sam zemljom sijao.

Kroz riječ: Taticaaaaaa

Kroz Boga kojeg sam zavolio. Kroz molitve koje sam molio.
Kroz vatru kojom sam gorio. I kanale što sam otvorio.
Kroz demona kojem sam mahnuo. I traume svoje otplahnuo

Eh..Kad sve zbrojim osjećam se nekako zakinut. Fali mi. Odnosno, već vidim da će mi falit.
Ured za izgubljeno-nađeno vrijeme ovdje ne postoji. A taj su morali osnovat za gubitnike kao što sam ja.

Ponekad..Kao da osjećam da sam u cajtnotu. Znam da će šahovska zastavica (ne)milosrdno će pasti, a tko zna kako ću stajati na ploči. Koje figure će dominirati. Hoću'l bit pukovnik il pokajnik.

Il kao i obično, nešto između...