Evo ga na i još se tresem..

Još u meni vibrira slika te velike trošne kuće na rubu ulice..ma u stvari, bio je to pravi pravcati dvorac..

Da se probam sjetit kako se sve to odigralo..

Stajao sam dakle pred navedenom kućom i gledao u nju u nevjerici
Činilo se kako kuća diše..teško, polako, ali ipak diše..
Mjesec mi se zlokobno smijao i imao sam osjećaj da on nešto zna što ja ne znam..

Noć je bila svuda oko mene. Odjednom su munje počele parati nebo, kao jack trbosjek svoje žrtve..
Sjetio sam se onog filma o kući Usher i pitao se kad će odnekud izniknut stari striko Price..

Nisam to stigao ni pomislit kad odjednom.. nađoh se u kući..

U prvi čas nisam mogao vjerovati..izvana je kuća izgledala kao da će se srušiti svaki čas..ali iznutra..sve je bilo uređeno po najnovijoj renesansnoj modi..nalazio sam se u velikom predvorju punog lustera i svakakvog antiknog namještaja..

popeo sam se središnjim stepenicama na 1. kat

ušao sam u prvu, prilično veliku prostoriju..u kutu do vrata je pucketala vatrica i obasjavala inače mračan prostor..
jedino drugo svjetlo nalazilo se na sredini sobe u vidu lustera..
a ispod lustera..ogromna ovalna kada, ličila mi je na nekakav srednjovjekovni jacuzzi..
u njemu su se brčkala 2 muškarca, jedan nasuprot drugog.
u tom trenutku jedan od te dvojice se digao na noge i gledajući u mom pravcu dubokim glasom progovorio:
- D o đ i – govorio je on pokazujući mi kažiprstom da dođem
- Mooolim?
-  D o o o đ i  d a  t e  i n i c i r a m o o o o o

prepoznao sam Vajrana i makar ga do tad nikad nisam vidio znao sam da je to on.
Izraz lica mu je bio zastrašujući, teško je to za opisati..neka jeza je poput struje krenula mojim žilama i brže bolje sam zbrisao iz sobe zalupivši vratima.
Krenuo sam dalje.
Pokucao sam odlučno i ušao na slijedeća vrata.
Ugledavši me gospođa se podigla s radnog stola.
Hodala je polako prema meni, a njen strog izraz lica mi baš nije ulijevao neki optimizam
- Ti! Ti si jedan običan instant filozof i priučeni praktičar. Ti! Vikala je dalje upirući prstom u mene na što sam pobjegao iz sobe glavom bez obzira.
Nije mi bilo jasno zašto se tako ljutila na mene. Pa što li sam učinio..

Ušao sam zatim u sobu do njene.
I ovdje je bila gospođa koje je sjedila za stolom i nešto piskarala. Nasmješila se kad me vidla. A imala je vrlo topli osmijeh. Takav kakav razoruža svakog. I mene je.
Mora da je lavica pomislih..nije imala kamin u sobi ali pored nje nije ni trebao
Strop u sobi je bio oslikan poput neba. Pomislio sam kako mora da je beskrajno lijep osjećaj živjet pod zvijezdama.
Prišla je i brižno me, pomalo majčinski zagrlila govoreći:
- Ja sam uvijek na tvojoj strani. Cijenim tvoju energiju, mladost, entuzijazam.Vjeruj u sebe. Budi hrabar i kreativan.
Također jer rekla:
- Ako želiš mogu malo bacit karte pa da vidimo..
- Joj, nemojte zbog mene bacit karte, trebaće Vam još sigurno.
Gledala me dugo u nevjerici i napokon razočarano rekla:
- Očito još nisi spreman za neke stvari. Malo se prošeći po dvorcu pa dođi kad osjetiš da je to to.
Prihvatih sugestiju i izađoh nekako nevoljko iz sobe. Ah, lijepo mi je bilo tu.
No što ću, krenuh dalje u istraživanje.

Probao sam ući u treću sobu ali ona je bila zaključana.

Na hodniku sam se umalo sudario s dražesnom pojavom odjevenom u dugu crvenu togu.
Bila je to Vanessa od krvi i messa.
Rekla je: Sad ideš samnom u astral i gotovo. Nemam ja vremena za zezanje.
Izgovorivši to žustro se krenula penjat obližnjim stepenicama na kojima je bio natpis „Astral“ sa strelicom prema gore.
Već sam praktički, pomiren sudbinom, krenuo za njom, ali u zadnjem trenutku sam ustuknuo jer uslijed bljeska munje meni se krajičkom oka učini da vidjeh u njoj vampirske zube..
Upps Nessie, možda drugi put, pomislih i iskoristivši njen trenutak nepažnje otvorih prva vrata do stepenica s rimskim brojem 9.
Tu je sjedio jedan mlađi čovjek za kompjuterom. Vidjelo se da ima puno posla i da nije baš oduševljen nenadanim gostima. Tako je to meni djelovalo, ali prevario sam se. Izgleda da me ipak očekivao.
- Čuj stari, po mojoj evidenciji ti imaš prastare drajvere, kad si ih zadnji put apdejto a?
- Pa..ovaj..nedavno – promrmljah zbunjeno.
- Čuj stari, ne znam baš ,vrtio je sumnjičavo glavom. Meni se čini da bu tvoj hardver riknul ak se nastaviš tak neodgovorno ponašat.
Nešto sam se počeo izmotavat u stilu kako ja pazim na svoj softver i kao da ako paziš softver onda je automatski i hardver OK itd itd
Ne sjećam se svih detallja, uglavnom, naša diskusija je brzo završila sa:
- Vrati se kad se riješiš virusa pa da onda vidimo što ćemo s tobom.
- U redu - rekoh i nestadoh u vidu magle

Odnekud se čula glasna muzika. Krenuo sam za ušima i ubrzo našao izvor galame.
U sobi je bio anoinep..naslonjen na neku improviziranu tarabu, glasno je svirao tamburicu i pjevao nešto tipa: ljubio sam snašu na salašu..

E to me malo smirilo. S lakoćom sam ušao u taj slavonski štih..
Bio je tu osim njega još jedan gospon, vrlo simpatičan na prvi pogled. Sjeo sam pored njega.
Striko mi se smješkao i govorio:
- Tavr tavr tavrlje Tavr tavr tavrlje..
Nisam ga baš skroz razumio. Učinilo mi se da je možda malo popio i da ga je ponijela atmosfera
- Ma dobričina – pomislih razdragano.
Anoinep je i dalje tamburao za dušu i milina ga je bila slušat..
Odjednom me striko priupitao ozbiljnim tonom, onako profesorskim
- Nego kad ćeš ti meni odgovorit na ona pitanja a?
Htio sam propast u zemlju. Nisam mu mogao reći da ne znam na koja pitanja on očekuje odgovor.
Iskoristio sam priliku kad je striku pjesma podigla na noge..mislim da je na repertoaru bila „man se očenaša“ il tako nešto.
E pa manuo sam se i osho.

Slijedeća destinacija je bila velika dvorana za ples.
- Uh, baš imam sreće rekoh sebi na glas. Bal je upravo bio u tijeku.
Dodatno me ohrabrilo kad sam shvatio da većinu ljudi odnekud znam.
Recimo gđu Srce sam oma prepoznao, plesala je ko cur'ca.

Al čudan je to neki ples bio. Svi su zapravo plesali slobodnim stilom, i svi za sve, a nitko za nikog.
Al prilično je to izgledalo efektno moram priznat.
Neka žena je bila okružena većinom, otprilike u sredini dvorane.. I kako se samo vrtila i izvijala.  Kao da je prkosila zakonima fizike.
Uglavnom, poslije su mi rekli da je to Jetsetelyca, a ono oko čega se vrtila je zapravo bila najobičnija štanga koju ja od gomile nisam vidio.

Pričekao sam da plesna tura završi.

U susret mi je krenula Ivana mala..rekla je: znala sam da ćeš doći i zato sam pripremila jednu malu.
Rekavši to turi mi u ruke veliku zdjelu nečeg nalik na punch.
- Čuj Ivana, nema teorije da ja to sve satrem – rekoh
- Ma možeš ti to. Kad to popiješ vodim te doma na pohanu piletinu. Ostalo je od ručka pa da se ne baci.
- Ali Ivana, ja sam vegetarijanac. Ribu tu i tamo.
- OK, onda te vodim u  Fork na sendvič od seitana.
 Nisam znao di je taj Fork i dal to uopće postoji al odjednom sam bio gladan ko pas i ja i moj želudac  smo Ivani dali svoje potpuno povjerenje. Ona je jarac kao i ja pomislih, a jarac kad nešto veli..

Odjednom moje misli presječe nova osoba.
- Shadow of soul I am - reče predstavivši se. Mali, ja tebe znam odnekud jelda? Odakle ja tebe znam?
- Pa s Iskrice valjda - bubnuh a pojma nemam kako sam i zašto to rekao
- Ahhhhaaaaa  - rekla je to s onim pogledom koji govori da nema pojma o čem pričam okrenula se i ošla čavrljat dalje.
- Pozdravi Davora – vikao sam za njom makar, kad sam malo razmislio, ja tog Davora uopće ne poznajem..

A bilo je i vrlo komičnih scena. Npr žena zvana Innocent ili Inncident, tako nešto..
Bilo je to čudno hibridno biće ljudi moji..Obučena u kutu zaogrnutu s onim slavonskim lajbekom. Na glavi joj je bil zagorski škrlak, a na nogama nešto nalik na opanke..Ma čudo jedno, nisi znao gdje bi je svrstao :-)
I pjevala je, ako se to tako može nazvat:
Dalmatinka dalmatinkaaaa tri ljubavi svoje imaaa i namigivala mi ;-);-)
Nisam se prestajao smijat :-)Pomislio sam kako bi takvima trebalo dati mjesta na televiziji da malo „zagreju narod“
Onda su došle Zemlja i Safiris pa smo malo ćaskali.
Pamtim jedino da je Zemlja rekla nešto u stilu: ma ja bi s tobom 2 sata, a na to sam ja skromno: ma više ti vrijedi 5 minuta s Vajranom na što se ona zagonetno nasmijala.
I tako..
Bilo je tu još puno dragih faca kao što su mkrmar Safiris laura1 Kaja heylove Hobo gemini1 Helana rea Namaste bglavac pupoljak sjecanje ptica biby Ljubica alius i još k tome puno drugih koje nisam poznavao.
Svi su bili veseli i koristili plesne pauze za žustre diskusije.

No, meni je odjednom od silnog punča došlo slabo. Fučkaš ti  sve ovo, idem ja doma malo prileć.

Spustio sam se u predvorje. Taman kad sam htio izaći kroz glavna vrata preda mnom se stvorio ministar..financija mislim
Bio je go ko od majke rođen al srećom po moje načete živce, ipak omotan ručnikom
- Mali, a PDV?
- Kaaakav PDV! - promucao sam
- Znaš ti vrlo dobro - bjesno je siktao. Brkovi su mu se nakostriješili i vidio sam da ovo neće na dobro.
Krenuo sam par koraka nazad kad stoj.
Kao da ovo do sad nije bilo dovoljno pojavio se i drugi ministar, također samo omotan ručnikom..

- Kuda dečko he he he? Kuda he he he..Nisi se ni cjepio!  Jel znaš ti kolko je men' cjepiva ostalo he he he
Tek tada sam skužio kako u svojim mišičavim rukama iza leđa drži veliku špricu.

Uhvatio me za ruke. Istovremeno je prvi ministar krenuo prema meni. Ne znam kako ali nekako sam se istrgnuo od drugog i prvom provukao kroz noge.

U sjećanju mi je zvuk stakla..biće da sam skočio kroz prozor

Našao sam se na hladnoj zemlji..Tko zna koliko sam tu ležao.
Došao sam sebi i pogledao unatrag da vidim još jednom tu kuću straha..ali kakvog li šoka..
kuće uopće nije bilo...
Gledao sam razrogačenih očiju...ništa...sablasno prazna ledina
Osim mene samo neki gavran na stupu..zakreštao je: Never more, never more...
Iz tvojih usta u božje uši moj Gavro, pomislio sam i u tom se trenutku nekim čudom našao u svom kinderbetu. Kolijevci da budem precizniji.
Saturn  sa 17 uvojaka je sjedila pored mene i nježno zibala kolijevku.
- Ni-nu na-nu zibam te u stra-nu - pjevušila je i ja sam se osjećao sigurno. Uživo sam kao prase u blatu. Dosta mi je bilo stresa za noćas, ako je i od sna, previše je. Svakih par minuta dala mi je cjelov i ja sam se osjećao blaženim.

No..u jednom trenutku me krenula podizati...ujuljkano sam mislio da me sljeduje još jedan cjelov kad onoooo

To odjednom nije bila ona..pa to je...pa to je V A J R A N
Sledila mi se krv..a bočica s mlijekom ispala negdje na pod

Dotični me uzeo iz kolijevke i krenuo samnom prema kupaoni.
- Sad ćemo mi našu malu glavicu stavit u centrifugicu gdje joj je i mjesto.
Došao je do Veš mašine i otvorio ju...
Urlao sam kao nikad do sad:
Neeeeeeeeeeee

I tog trenutka se probudio u svojem pravom krevetu sav u znoju

Uf...