Na Borisov poziv okupila se sedmeročlana ekipa.Uz Borisa, tu su sada Saša iz Pariza, naša Sydrah-Tanja, Ana Marija, Mladen, Damir i ja.Odlučili smo se na kraći izlet po poznatom markuševečkom terenu, od kamenoloma do izvora i natrag,ipak je ljeto, sa dosta vlage u zraku, ali i super dobrog raspoloženja.

Kada smo se Sydrah i ja sparkirale ispred Borisove kuće, u susjednom dvorištu nas je dočekao ovaj mali angora zečić, albino,a izgledao je kao pahuljica na vrtnom tepihu.Mali se jedva poslikao, neuhvatljiv je kao i vilini konjici i naranđasti leptiri koji su nas većim dijelom puta preletavali.

Ekipa u pokretu...

 

I gle...Bojkić u vrtnoj zibalici, tek toliko da zna da mislimo na njega i njegovu planinarsku ekipu,puuuuuuuuuuuuusa:-*)

 

 

Magicusi okruglog stola vježbaju proročke vještine

 

I kreću dalje do izvora.

Šuma nam je usput darovala plodove raznih boja i okusa

 

Šljive...

 

Kupine...

Vrijedne pčele na proputovanju...

Čudnovate gljive...čudni indigo otisci...

 

 

Šumski konzilij u viziti;jestivo...ili ne-jestivo?

 

 

Tad je majstor od zanata, Damir, pokazao što je pravi vrganj:)

 

Ahaaaa, vidite!

Naravno, vrganj se već sigurno sljubio u tavici s jajcima.Nadam se samo da je eksperiment uspio;)

Eto nas i skoro na izvoru...

 

Nožice se već brčkaju...

Ovako okrijepljeni i pročišćeni, blistamo...

Iznenada je Boris začuo zov šume, naravno, uz prirodno šumsko pojačalo to i nije neki problem...

 

 

Štoooooo, zagrljaji,aha!!!

Eto ga na, već je u akciji!

 

Ni ostatak ekipe ne zaostaje...

I nebo se nasmješilo:)

A okeco,eh...;)

Na istom dijelu staze, puž golač...

I cvijetići koji su nam rekli da smo blizu izlaska iz šume

Ispratio nas je pas čuvar, malo živčan ali tako je to u gradu...

I taman kad sam si pomislila kako mi se ne bude dalo stavljati slike na Magicus, uočim ovu tablu,hm,big sister sve budno prati;):):)

 

I što dalje reći... ljudi, bilo nam je prekrasno!!!