Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
941
OD 14.01.2018.PUTA
Ogledalo duse..
Dobro jutro ogledalce moje, pospanu sliku mi dajes...;-))), al voda ta divna, brise znakove noci, no godina ne...i dok uzdizem umiveno lice, moje ogledalo bore broji, pa neka ih smjesak kaze, jer za svako sjecanje stoji jedna bora.....Oko usana dvije bore okruzile lice, malo se gurkaju dal na osmjeh ili tugu.-..Vise mi vazno nije , jer vidim oci koje blago gledaju i kad su ljute i tuzne i jadne i radosne, neka iskrica viri i bljeska i kaze,.:"Sto sve nismo prosli, zar je vazno jos jedna borba , jos jedan gubitak?..Dobro je , sto kaze cune, "dobro je "..Vrijeme svoje tragove nosi, al dusa ako je mirna, ma koga brige kolko ce vode proteci danas i koja ce bora izroniti.., al hvala ti ogledalce sto mi iskrom odraza mojih ociju dajes znak za udah i dizanje glave, ipak danas treba jos jednom pogledati dobrom ovaj svijet...I to je to, to je moje ogledalce. Gleda me kriticki i daje savjet dok uranjam u novi dan, a kad noc stize, blago mi smiruje grimase i kaze ;"Otpusti sve sto je danas doslo da ti san dobar bude, a sad osmjeh i u krpe, sutra je novi dan".. I dok uranjam u san okrecem se mirno andelu svom , posaljem pozdrav svojim najmilijima, a onda zatvorim oci i tek tak vidim svoj odraz u ogledalu duse...Dok zvjezde se roje nebeskim svodom , uhvatim ih za zraku i jurim nebesima i cesto mi ona podare rjesenje za one misli sto su mi ipak dusu zaarobile..I gledam to beskrajno ogledalo svoje duse i kao nisam sama i kao svi su tu i dok sanjam nebeskim svodom u mom srcu odraz moj pociva...