Dok je tako ležao u bolničkom krevetu,njegove još uvijek lijepe crte lica,odavale su bol.Blijed,iscrpljen,nemočan,ali ipak sa nekom dubokom ljubavlju u svojim očima....a ona je toliko voljela te njegove lijepe,bistre i pametne oči.Polako je podigao ruku i uzeo njenu.Ona ga je stisnula i pogladila po obrazu.Jedva primjetno,micao je svojim još uvijek lijepim usnama.

ON:Draga,tako sam sretan što sjediš ovdje kraj mene...nemoj,molim te noćas otići..

ONA:(tiho nagnuta nad njim)naravno da neću otići,pa kako bih mogla,želim ovdje ostati kraj tebe uvijek i zauvjek...ti to znaš...samo ti držati ruku...

ON:(tiho je govorio)imam ti još mnogo toga za reči,ali neznam da li ću i uspjeti ....još toliko......toliko toga...

ONA:(zabrinuto)nemoj govoriti,znaš da se nesmiješ iscrpljivati.....odmaraj se...ja sam ovdje i čuvam te....

ON:(šapatom)srce moje,kraj tebe sam uvijek odmoran(jako tiho)znaš koliko mi značiš.......znaš koliko te volim....koliko toga htio bih ti dati.......

ONA:(sa suzama)znam,znam ali doktor je rekao da nesmiješ puno pričati,moraš čuvati snagu

ON:snage za tebe uvijek imam ...pa i sada ...u ovome času...moja mi ljubav daje tu snagu....(šapat je bio jako isprekidan)

ONA:molim te, nemoj više....jako me to rastužuje...

ON:(uz puno naprezanja)kako volim sa tobom razgovarati.....pričati čitavu vječnost....ali ti to znaš ...uvijek si i znala(stanka) ah,kako sam bio zaljubljen ....od prvog dana našeg mladenačkog susreta...kada sam te ugledao.....kada si ušla u razred(stanka)....... onako lijepa,vesela,živahna,.pogleda punog radosti.Taj prvi pogled i moje srce je zakucalo......za tebe...i još uvijek kuca.(jedva je govorio) znam da me tada uopće nisi zamijetila,a ja sam toliko želio tvoj pogled....samo jedan pogled.......dugo sam čekao taj dan....(jedva primjetni smješak)

ONA:(plačući) nemoj sada o tome...nije vrijeme za to...znaš da sam te voljela,udala se za tebe i uvijek ću te voljeti...

ON:(uz jedva primjetni uzdah) da,tri nezaboravne godine....godine koji si ispunila svojim smijehom,svojom veselošću svojim optimizmom...koliko sam bio sretan....oh ,kako si me znala usrečiti.....toliko sam ti zahvalan.....bila si nešto najljepše,što je ušlo u moj život.(jedva je disao).

ONA:(u suzama)volim te,i uvijek ću te voljeti,molim te,nemoj me ostaviti.....

ON:oh,moj BOŽE,...koliko je volim......

Umro je te noći,kasne jesenje noći,sa posljednjim žutim listom,koji je još ostao na grani.Ona je držala njegovu ruku,osjetila vrlo slabašan stisak,ali je znala što on znači.

A bio je tako mlad,jako mlad .Imao je samo 31godinu!

Ljubav je trajala dugo,trajati će čitavu vječnost,ali zaborav....zaborav će možda trajati još duže.