Misteriozna svjetla na nebu, svjedočanstva ljudi otetih od vanzemaljaca, krugovi u žitu ... Kako se uopće ozbiljna osoba može zainteresirati za ovakve teme van svakodnevne šale ili zabave ?
Hollywood je od ranih 50-ih godina prošlog stoljeća pomogao stvoriti cijelu subkulturu kao podršku tek začetoj pseudoznanosti ufologiji. Filmovi, knjige, stripovi isprepleli su se sa događanjima, svjedočanstvima i radovima mladih ufologa i njihovim vapajima da se temi pristupi ozbiljnije.
Mega popularni Star Trek serijal i Lucasov Star Wars su dodali ulje na vatru. Oko ideje o vanzemaljskom inteligentnom životu je stvoren dobar biznis i dobra zabava. Svake godine producenti Star Trek serijala održavaju glamurozna i skupa okupljanja obožavatelja. Radi se o desecima tisuća ljudi koji se potrude doći i platiti skupe ulaznice. U Velikoj Britaniji službeno je registrirana Jedi-aj religija stvorena po uzoru na onu iz Star Wars filmskog epa sa tisućama "vjernika".
Svemir i inteligentni život u svemiru je popularan. Devedesete godine su uvele legendarne Dosje X i poznatu izjavu "Truth is out there". Drugi biser devedesetih famozni dokumentarac koji prikazuje seciranje vanzemaljaca u Rosweullu 1947 je umnožio "vjernike" i tzv. ufologe u nevjerojatnom broju. Vjerovati u vanzemaljce je postalo trendy. Ljudi priželjkuju i formiraju subkulturu vjernika. Sociolozi će nam objasniti da je to prirodno. Kroz maštanje i fantaziranje o drugim civilizacijama čovječanstvo u stvari zacrtava put za svoj razvoj i uočava vlastite mane.
Je li doista ufologija, sad stara i aktivna već zadnjih 60-ak godina, doista samo nusprodukt Hollywoodskih mega spektakla koji će živjeti dok ne snime stvarno zadnji zadnji nastavak Star Treka? Doista bavi li se itko ufologijom osim klinaca, koji prije nego ih mama zove na ručak slažu desetine novih UFO videa na YouTube ili nekog bračnog para koji je uvijek eto na godišnjem odmoru snime negdje Bogu iza nogu nekakva svjetla na nebu ? Može li se ozbiljno razgovarati s osobom koja tvrdi da je pročitala zadnje kanalizirane poruke vanzemaljaca iz sazvježđa Plejada prije nego se njene bližnje izvjesti o mentalnom zastranjenju iste?
Što tek reći o, prema nekim procjenama, 4 milijuna ( da dobro ste pročitali) amerikanaca, koji tvrde da su ih oteli vanzemaljci i vršili prokreativne eksperimente na njima.
Ironično je što je glavni inicijator ovoliko ismijanog društvenog fenomena upravo američka vojska, točnije zračne snage. Sve do današnjeg dana ispod glamuroznih filmova o napadima vanzemaljaca i uspjesima kapetana Kirka dešava se nešto ozbiljnije vezano uz nacionalnu sigurnost zemljana. Jedan malo poznat i tako reći "nezgodan" slučaj za američku vojsku je "obrana" od zračnog napada većeg američkog grada usred II. sv.rata. Zračna obrana se satima pod svjetlima reflektora koji su šarali po nebu borila sa NLO-ima. Sutradan je javnosti objašnjeno da su kompletne zračne snage grada satima napucavale metereološki balon. Na žalost nisu ga pogodile. Ponos američkog zapovjednika zračne obrane to nije mogao podnjeti te se on tome oštro suprotstavio tvrdeći da se doista radilo o neobičnim letjelicama koje nikako nisu mogli pogoditi. Kraj drugog svj. rata ujedno je označio početak hladno-ratovskog razdoblja. Strah od "komunističke" invazije uspješno je i debelo hranio američki budžet. Koliko je situacija bila ozbiljna ukazuju izjave tadašnjeg zapovjednika američkih nuklearnih snaga (SAC) Curtis Le May koji je predlagao preventivni nuklearni udar na SSSR. Djeca u školi su vježbala odlazak u sklonište a odrasle se učilo da pažljivo gledaju, prepoznaju i prijavljuju neobične potencijalne "komunističke" letjelice na nebu. I tada je krenulo. Ljudi su počeli obraćati pažnju na nebo i počeli prijavljivati nebeske objekte. No broj prijavljenih NLO-a je bio van svakih očekivanja. U nekoliko navrata kompletna telefonska mreža većih američkih gradova je bila blokirana pozivima ljudi koji su prijavljivali NLO-e. Ovo je predstavljalo problem za državnu sigurnost kao i problem panike koja se širila. Nešto je trebalo učiniti. Pokušalo se sa "hvatanjem" NLO-a smiriti pučanstvo. Dokumentirani su slučajevi u kojima su zračne snage bezuspješno doslovno jurile po nebu nekakve letjelice koje bi kao u SF filmu se pojavljivale sad ispred sad iza modernih američkih borbenih lovaca. No tome cirkusu se ubrzo stalo na kraj i zavjesa je spuštena.
Nakon famoznog projekta "plave knjige", opet iniciranom i financiranom od strane američkih zračnih snaga da u suradnji s poznatim američkim sveučilištem dokaže da NLO predstavlju prirodne pojave, NLO su prestali postojati ... u medijima naravno.
Ako je netko i dalje uporno tvrdio da je nešto vidio bio je izvrgnut ruglu i ismijavanju. Hollywood je dobio mig od vojske da tema NLO-a više nije nikakav TOP SECRET pa je šarada počela. Gledano očima racionalnog promatrača to je doista svršena priča. Na kraju krajeva ako ne vjerujete vojsci koju masno plaćate da je vaše nebo sigurno kome ćete vjerovati?
Što uopće ti ufolozi više žele? U orbiti oko Zemlje kruži oko 800 satelita. Zemlja je konstantno bombardirana meteorima. Po nebu lete TOP SECRET vojne letjelice, metereološki baloni i tko zna što već. Pa kako itko pametan može uzeti nekakav aparat, snimati nešto po nebu i nazivati se ufologom?
Malo poznata činjenica je da su ozbiljni ufolozi, koji ulažu puno vremena, novca i znanja, najveći skeptici po pitanju vanzemaljaca. Njih interesira zašto njihove vlade ne pridaju pažnju, novac i ljude na istraživanje ozbiljnih dokaza i svjedočanstava narušavanja nacionalne sigurnosti. O čemu se radi?
U klasičnim filmovima 20 stoljeća nas često upozoravaju na opasnosti nuklearnog rata. Mračno ozbiljni pripadnici zračnih snaga u prostorijama zakopanim u podzemnim silosima čekaju da im se da znak za pritiskanje famozne tipke koja će označiti početak III svj. rata i kraj našeg svijeta.
Osoblje u ovim jedinicama ima pod prstima nekoliko ICBM-ova ( interkontinentalnih balističkih projektila sa nuklearnim glavama višestruko veće snage od one oslobođene napadom na Hirošimu). Zbog iznimnog stresa i odgovornosti istima je maksimalno dozvoljeno služiti na tim mjestima 3 godine. Treba li uopće spominjati broj psihofizičkih testova koje konstantno prolaze. Najmanja naznaka slabljenja mentalnog ili fizičkog zdravlja ovih ljudi je dovoljna da napuste to mjesto i službu uopće. Ovi ljudi su posebni probrani pripadnici zrakoplovsta istrenirani u prepoznavanju nebeskih objekata koji ne mogu zamjeniti planet Veneru ili komet za SSSR-ov borbeni zrakoplov Mig 29 u brišućem letu. Gospodin Robert Salas je u vrlo ozbiljno hladno ratovsko vrijeme bio zapovjednik upravo jedne takve jedinice za preventivni nuklearni napad.
Kao što možete pročitati ovdje on tvrdi da osim njega postoji preko stotinu drugih pripadnika sličnih nuklearnih postrojbi koji tvrde:
- da su djelomično ili u potpunosti izgubili kontrolu nad nuklearnim naoružanjem koje je postalo neupotrebljivo
- da su u vrijeme incidenta ispred ulaza objekata u velikoj blizini viđeni NLO-i
- po dužnosti su svi incidente prijavili u službenom izvješću zapovjedništvu nakon čega im je rečeno da cijeli događaj zaborave kao da se nikad nije desio
Tvrdnje ovih pojedinaca su vrlo ozbiljne i inkriminirajuće za vladu jer upućuju da je nešto direktno ugrozilo nacionalnu sigurnost. Uzimajući u obzir da se ne radi o izoliranim incidentima i ozbiljnosti događaja potpuno je razumno očekivati istragu. Naravno da se u vrijeme incidenata radilo vrlo osjetljivom pitanju no ono što se svjedoci događaja pitaju zašto je i punih 50 godina nakon događaja nije odogovoreno na pitanje što je to ugrozilo prvu i zadnju crtu obrane sigurnosti SAD-a ? Skeptik bi se zapitao ne radi li se tu o pokušaju zarade putem stjecanja medijskog interesa. Doista kako se može i pomisliti da bi vojska zataškavala tako nešto. Moramo razumjeti da ove pripadnike postrojbi ne smeta tajnost već ih kao istinske patriote brine nedostatak smislenog odgovora na ono što su pouzdano svjedočili. Na žalost skeptika postoje službena izvješća cijelih postrojbi o ovim incidentima kao i dokumenti koji pokazuju da su nuklearni projektili morali biti zamijenjeni nakon događaja. Na sreću radi se samo o malom broju incidenata i to samo unutar SAD-a, zar ne ?
Netočno. Počinju se javljati pripadnici postrojbi nuklearnog arsenala iz Velike Britanije i tadašnjeg SSSR-a.
Potvrda ovih incidenata od strane praktički svih najjačih nuklearnih sila je uznemirujuća.
To potvrđuje da NLO-i ne pripadaju nijednoj supersili.
Opcije koje ostaju su:
- postoji jedna ili više tajnih vlada koje vode tajni rat sa svim nuklearnim silama koristeći neku javnosti nepoznatu tehnologiju
ili
- postoji inteligentna vanzemaljska civilizacije ili više njih koje dokazuju svoju nadmoć nad zemaljskim supersilama
I to je to, zar ne? Nažalost nije, postoje svjedočanstva o sličnim incidentima prilikom izrade i testiranja projektila. U stvari postoje autori iz područja ufologije specijalizirani isključivo za incidente koji povezuju NLO-e i nuklearno naoružanje.
Pa radi se o vojno tajni i tako nešto, što mi tu imamo razbijati glavu, ko zna kakve su tu igre u pitanju. Slažete se?
Za razliku od hrvatskih prilika moramo razumjeti da je temelj američkog društva proklamirana sloboda izražavanja i štićenje institucionalnih prava građana. Na primjer, nedavno smo bili svjedoci istrage američkog kongresa o najvećoj ekološkoj katastrofi u Meksičkom zaljevu. Američke institucije su ponosne u transparentnosti i prompnosti takvih istraga u cilju štićenja slobodnog i pravednog američkog društva. Često se navode primjeri običnih građana koji su uspješno razotkrili kriminalce u sudstvu ili policiji svjedočenjem pred kongresom. Svi navedeni pojedinci u opisanim incidentima su voljni i traže svjedočenje pred istim tim kongresom. Događaji sada datiraju unatrag punih 50-ak godina. Toliko su stari da su svjedoci mogli pozvati na zakon o slobodi informacija kojima se mogu dokumentima starijim od 50-ak godina skinuti oznake tajnosti. Apsurd je što su svjedoci uspjeli doći u posjed dokaza u prilog svojih svjedočenja no i dalje ih kongres ne želi saslušati.
U popularnoj UFO kulturi je poznat famozni slučaj iz Roswella 1947. Tada je vojska navodno došla u posjed srušene vanzemaljske letjelice i njenih putnika. Stvar je dostigla toliku popularnost da se svake godine u Roswellu održava festival. No devedesetih godina je američka vojska nakon isteka zakonskog roka čuvanja vojne tajne dala službeno objašnjenje događaja. Dani su detalji specijalne letjelice, balona namjenjenog špijuniranju SSSR-a. Slike i shema letjelice se slažu s onim što se nalazi na fotografijama ostataka navodno srušenog NLO-a u Roswellu. U ovom primjeru moramo priznati da se vojska potrudila dati smislen i dokumentiran odgovor. Upravo ono što se od nje i očekuje.
Zašto punih 50-ak godina nakon puno opasnijih događaja za koje postoji više kredibilnih svjedoka i dokaza se slično objašnjenje ne daje za incidente vezane u nuklearno naoružanje? Mogu li doista političke elite nuklearnih sila izdržati pritisak sve većeg broja kredibilnih pojedinaca koji istupaju u javnost i traže istragu ?
Vidjet ćemo u budućnosti.
Do tada možda si možemo priuštiti maštanje da nas "mali zeleni" danonoćno čuvaju od najvećeg straha modernog svijeta - trećeg svjetskog rata.
bglavac
irida
edin.kecanovic
