Meni prilično zanimljiva tema. Vjerojatno sam i pod dojmom „nevidljivih utjecaja“ majstora Slavinskog koje sam nedavno pročitao Ali nije ovo neka recenzija te knjige, ona me jedino potakla na ovu crticu i razmišljanje.

Eto, kao što neke životinje nakupljaju buhe i parazite isto vrijedi i za nas.

Mi imamo naše drage entitete. Ima ih različitih i iz različitih razloga su tu. 

Mala napomena; ja u ovom osvrtu pod entitet smatram u užem smislu one vanjske, uvjetno rečeno negativne entitete, astralne parazite i sl.

Entitet u širem smislu je dakako sve što ima neku energiju dakle i naši obrasci, stavovi, itd itd sve ono što se u nekom trenutnu izdvoji iz nas i dobije neku energetsku formu.

Često nam i preci i obitelj ostaju dijelom nas što je u principu poželjno otpustiti.

Postoje i pozitivni entiteti koje uopće možda ni ne bi trebalo micati. Tu su dok trebaju biti. 

Da sad ne razglabam puno o teoriji i klasifikacijama, ima hrpa literature na tu temu (ne samo Slavinski.)

Malo prakse. Npr. jedna od mojih malobrojnih zemaljskih inkarnacija u ženskom liku i tijelu je bila prije par st. u Belgiji gdje me zbog siromaštva otac „nagovorio“ na prostituciju J Tu mi se onda nakalemio tzv. inkub odnosno entitet koji je ostao u astralu nakon smrti nekog pohotnika.

Astralna ljuska, niži nagoni etc etc. Ima ih u bordelima, birtijama, „drogerijama“ itd itd.

Zanimljivo je da sam ga vukao sve do sad, dakle kroz par života.

Ma klasika, hranio se mojim „razbludnim“ mislima i energijama i poticao me na iste. Naravno, onoliko koliko sam mu ja svojim životnim djelovanjima i svjetonazorima dopuštao.

I bio je prilično uspješan i zadavao mi dosta problema. Radio je na tome da u meni razdvoji ljubav od sexa i to je jedan lajtmotiv koji me dosta pratio. Hranio sam ga i svugdje vodio sa sobom na špagici kao kućnog ljubimca. Vau vau J

Nedavno smo se ja i pajdo rastali. Inače ne volim rastanke, ali taj mi nekako nije teško pao.

Tehnika za to ima različitih, u gore pomenutoj knjizi ih također ima podosta pa navali narode.

Ali ipak promisli prije.

Da li se uopće previše opterećivat s tim?

Jer kad postanemo previše opterećeni s tom čistoćom to onda postaje problem.

Znam recimo jednu osobu koja je užasno opterećena s tim. Svugdje oko sebe vidi i pronalazi entitete i oni su u principu krivi za sve što joj loše ide od ruke. Osoba je, pučki rečeno, malo zabrijala.

Nije da ti entiteti nemaju snagu, ali stvari ipak najviše ovise o nama samima.

Tako da taj slučaj više zvuči kao zgodan alibi za nepreuzimanje odgovornosti za vlastiti život.

Dobro, svi smo ponekad pomalo skloni traženju vanjskih neprijatelja jer to nam je linija manjeg otpora.

Ali kao što su se SSSR i Yuga gledajući prema van raspali iznutra i mi moramo fokus prebacit na unutarnji plan. Ako si jak i dobro posložen iznutra onda ti vanjski neprijatelj stvarno ne može ništa. Pitanje da li će te i napast.

Da povučem paralelu, to i jesu recimo glavni principi kineske, ayurvedske i drugih medicina odnosno sistema koji rezoniraju na način da teba raditi na obrambenom sistemu i nepuštanju vanjskih faktora unutra.

Isto tako, kao što nam je tijelo puno dobrih bakterija i dok god smo mi u nekom balansu i ravnoteži sve to radi za nas. Kad oslabimo organizam počinje trulit izutra.

Nekad mi se čini da radimo sve samo da bi što manje korijenski radili na sebi. Jer to je krvavi i rudarski posao. Pa tako danas ima svih vrsta čišćenja, neki nam čak i karmu čiste dakle nama ostaje samo da uživamo i radimo što god nam palo napamet. E svašta.

OK, stvari se u Akaši možda i mogu malo presložit. Nisam toliko upoznat s tim pa neću solit pamet.

No nekako sam siguran da ništa tog tipa nije džabe i da se od nas ipak kad-tad očekuje znoj.

Ma ne netko, mi sami to čeličenje očekujemo od samih sebe i zato se i stavljamo u razne situacije.

No da se zadržim na entitetima i parazitima.

Dakle moja teza je postavljanje pitanja svrsishodnosti takvih čišćenja. Zašto?

Pa zato jer kad makneš jednog parazita na njegovo mjesto će doći neki drugi. I tako smo u začaranom krugu dok god nešto suštinski ne promijenimo. Dakle, koncentracija na uzrok. A uzrok smo mi i naše slabosti. Dok god mi nismo to što stvarno jesmo podložni smo kačenju svega i svačega. Aura se najispravnije i najdugoročnije jača i zatvara sa ustrajnim radom na sebi i ispravnim življenjem.

Time jednostavno prestajemo biti slasna pečenka na kojoj netko il nešto parazitira. Kada nešto il nekoga ne hraniš on jednostavno ili crkne (vraća se u svjetlost, izvor)  ili pak odlazi negdje drugdje trbuhom za kruhom. I to se automatski događa. Kad prekinemo rezonanciju s nečim onda je priči i druženju kraj.

I lekciji.

To su sve prirodni procesi i energetske igre i igrice univerzuma.

Svi ti entiteti imaju svoju svrhu inače ne bi ni postojali. Nema neke univerzalne svrhe no najbliže tom bi recimo bilo da su tu da nama na neki način otežaju i zamagle  transformaciju. I treba ih voljeti i poštivati zbog toga.

I rastajat se od njih pomalo kad za to prirodno dođe vrijeme.

Da ja nisam „ručno“ odrezao lajnu svom Belgijskom ovčaru on bi vjerojatno i sam našao nekog novog gazdu. Čisto zato jer je u ovom životu došlo vrijeme za to.

Sex sam prestao (preciznije prestajem jer nije to samo „klik“ nego proces) gledati kao isključivi izvor sladostrasti i užitka i naučio da bi trebao primarno dolaziti iz osjećaja ljubavi.

Ženama je taj zdravi princip puno prirodniji nego nama muškarcima. Mi i bez entiteta imamo tu biološku tendenciju sportsko-rekreativnog gledanja na seksanje. Još kad dobijete „pojačalo“ onda ta muzika fakat prejako svira.

Da se razumijemo, ne isfuravam ja sad tu neko puritanstvo, možda je to samo moja lekcija jer sam pretjerivao u drugoj krajnosti. I ta lekcija se savršeno uklapa u moje praiskonske polaritete.

No nije tu priča gotova. Ja ak „padnem“ opet mi se smješi neki ovčar sa isplaženim jezikom J To je jednostavno tako jer oni su svugdje oko nas kao i virusi i samo dobrim imunitetom sprečavamo upade u naš sistem.

Eto, da privedem ovo kraju.

Naravno, postoje dakako neki ekstremni slučajevi kad je zaista potrebna spiritualna kirurgija. Parazit je toliko jak da predstavlja gadan akutni problem i nema druge nego se porvat s njim.

No nije to baš tako često. 

Za sve nas ostale preporuka je da delamo na sebi i zaboravimo paranoju.

Jednostavno rečeno, svijet oko nas nije naš neprijatelj nego učitelj.