Uf, al ste me stavili pred zid,, .Prvo nemam IE i ovo ce biti toliko zbrckano koliko ce M3 uspjeti povecati dobrostivo , kao i uvijek kad zatreba....hvala...
- Dobro, ipak prvo sto ne znate o meni..je..da sam velika plasljivica, mada vjerujem da ste to zakljucili, jer nikada ne komentiram kad sam protiv necega, osim ako mi je moguce to izreci blago rijecima da nikoga ne povrijedim.., jer vjerujem da smo svi na jednom stupnju ucenja i dopustam da svatko izrazi svoj stupanj..., a zasto plasljivica???..
Zato sto osjecam tude osjecaje kao da su moji i jako se plasim nekoga povrijediti, jer meni suze teku zbog te povrede...Eto moj je osmjeh zbog ovoga malo manji..;-))))
- Drugo , sto ne znate je da obozavam ples, a nikada nisam naucila konkretne plesove, osim sto sam nekako uspjela otplesati svadbeni valcer uz vodstvo mog muza, koji kao i ja dva dana prije toga smo uspjeli nauciti par koraka i to smo odplesali tako elegantno da smo sve odusevili..., no poslije toga , vise nikad nismo zaplesali tako dobro, nego samo par koraka na kraju svake svecanosti...*
No, zato je moja kuhinja, koja je svjedok svih plesnih akrobacija koje izvodim dok kuham..., jer bez muzike se ne budim , niti ne lijezem... --
- Trece je; da, e sad sam stala, sto??? Vec ste skuzili da obozavam kavu, da bez nje se ne budim..Mojih pola sata uz obozavanu crnu tecnost je sveta rano ujutro i nikad je ne odbijam. Kao i Irida, ne volim expres kavu, ako ju moram piti, to je onada prefarbana tekucina s mlijekom,, puuuuuuuno mlijeka... Pusim i trudim se prestati, al bez volje..., znaci pusim i dalje...;-))
Volim cokoladu, ovisna sam o njoj, tako da kak je doslo toplo vrijeme, sve manje je jedem i sve vise jedem povrce i voce i dodu mi trenutci kad mi fali do bola..Znam da cete reci, pa cokolada je zdrava, no ja ne volim onu zdravu cokoladu, ja volim bas onu cokoladu sa stetnim secerom i to sto vise..., A, kako sam citala tu na magicusu clanke o stetnosti secera, zelim je se bas odreci,,uf tesko...;-))..Znaci, kao i pusenje...
- Cetvrto obozavam djecu, pretvorim se u jedno ogromno dijete kad sam blizu djece, tako da bi najrade skocila medu njih i igrala se po cijeli dan, sto znaci da sam u dubini duse dijete, vjecno dijete, jer nakon bilo kakve tragedije, gubitka, bilo cega loseg, brzo se oporavljam, tako da mi cesto kazu da imam jako dobar zivotni stav, (da sam jaka),, Jesam, jer smatram da zivot prebrzo prolazi da bi se bilo dolje i rovalo po jadu..., al to ne znaci da ne placem,,placem i to obilno, nekad sam se patila sa placem i sustezala se , al sad, kad dode sve poplavim, onda se ustanem i ravno pod vodu . Tako da mi to dode kao terapija , otplacem, operem se , zahvalim i ubrzo osmjeh....
- Peto...jako volim pomagati ljudima i inace volim jako ljude...Citav zivot promatram ljude i imam osjecaj da ih poznam jako i jako ih volim, kao i vas tu na Magicusu..
Meni su ljudi svi dragocjeni, imam osjecaj da svakog poznam i da od svih imam nes nauciti, tako da ostajem uz nadimak vjecno dijete i vjecni ucenik...Nije mi vazno da li me netko ne podnosi, ako me samo malo lijepo pogleda skrecem pozornost na njega, nikoga ne zelim izgubiti, jer zivot je kratak..
---Uf , vec sam dosla do 5..., a tek mi sad dolaze misli,,, u biti , ja ne volim pricati o sebi, mislila sam na pocetku da nikada necu uspjeti reci nesto suvislo i evo dosla sam do kraja, a nisam se ni snasla u svemu tom pisanju...
--Hajd jos sesto...Obozavam prirodu i hodanje, al najvise brdovite predjele i kad se penjem kao da mi pluca zele poletiti, a kad se zaustavim na vrhu i osjetim kako mi krv kola i pogled seze u nedogled, osjetim takav nalet energije i to mi je nesto sto me ispunjava i bez toga nemrem...
Zatim kad krenem natrag i sto strmije, to vise zelja za trcanjem, tako da me cesto ovi moji susjedi gledaju cudnim pogledom kad trcim niz brdo poskakujuci ko koza, e ja zbilja ne znam zasto...:-))
--Znam da postoji puno toga sto bi mogla jos napisati, al za ovaj put dosta... Predajem stafetu ,, a kome, alius je navela toliko njih da ne znam koga je izostavila,,, pa nasumice....
Maji, happy..Runoval..jaky.., e sad sam pocela virkati u clanove na lijevoj strani,, dosta,,, tko hoce , neka pise...
E, sad mi je palo na pamet..Za rodendan ste me pitali zasto sjecanje,,, pa evo...zato sto period dok je moja mama bila ziva je uvijek u mojim mislima i koliko god da sam pri miru i kolko god da pustam nju na mirnom pocinku, moj cijeli zivot poslije nje je uvijek na spomen njoj,, na sjecanje njoj..
I vjecno pitanje, kako bi bilo da je uz mene,,, e fali, fali mi,, no cinim sve da mirno idem , pa neka ostaje u mom sjecanju uz ovaj nadimak, ...Svaku vecer posvetim njoj jednu molitvu..,i cesto mi je bila u snu, cesto sam ju dozvljavala kao cudo, koje mi je uputilo moje korake u pravom smjeru, u datom teskom trenu...