zar misliš da ne mogu dalje...ha, živote?
dok bježiš ispred mene, kao divlji vranac
galopom gracilnim, pa me gledaš vragolasto,
čekaš ispred svakog ugla...zadihanu, preumornu,
u ludoj želji da te sustignem...dok dižeš glavu
ponosnu,provociraš prednošću,i čekaš strpljivo
da pobijeđena padnem u prašinu krvavih koljena...
znaj da sam uporna, i ne dam ti da likuješ nad
mojom slabošću, jer uskoro, uhvatit ću te za tu
grivu sjajnu...samo kad smognem još malo snage,
samo kad srce još malo jače zakuca u želji za
novom pobjedom...a onda kad sustignem te,
stavit ću ti uzde satkane od ljubavi, povodac
od nadanja, i sedlo od ponosa...pa uzjahati
gordo- onako, kako samo ona zna...pogledaj me
u oči...propeti živote, dok te sjedeći u tom
sedlu gledam s visoka,lasom nježnosti
ukroćenog...sva tvoja snaga uzalud je.. dahćeš
oznojenih sapi,nemoćan pod mojim glatkim,
svilenim bedrima...
sad uzdižem pogled ka nebu ja!... ona koja te
svaki put iznova rodila, i vriskom slatke pobjede
zaglušila...pogledaj me dobro...
ime mi je - žena.