Ja nisam Ti,kojeg su vezali i obavezali, omotali ovojima beskrajne svoje uzdržljivosti i lažne ljubavi, koja Tvoje Srce ne pozna..Kako da me vidiš, onakvu kakva jesam, kad su Ti čudesno tijelo ljubavi Tvoje umotali u pokrov mrtvački, smještajući te u tamu blata zemaljskog, misleći da je Tvoja dimenzija Voljenja konačno prestala živjeti..Pa oni Te ne vide, oni ne znaju, oni ne čuju, da iza krvavih povoja tvojih,kroz damare tvoje otkucaji vječnosti žele doprijeti do duša njihovih, uspavanih...Pred tobom stojim, Ja, koja to nisam..I mene pokušavaju smjestiti silom u neke čudnovate oblike postojanja,stavljaju mi krila koja nisu moja, oblače me u svoje krpe samoljublja, odabirajući boje koje mi pristaju, bez pitanja...A Ja..Ja sam sve to što Ti Znaš da jesam,pa makar i kroz povoje osjetio dubinu iskonske mene...Uvijek na kraju svih igara na pozornici života, dođem do tebe, prvo Te oslobodim Sebe-jer- ( o, svjesnosti spoznate- dio ovoja oko Tebe, i moja je ruka učinila-) tek kad si skinut sa pijedestala lažnog morala, tek kad si gol predamnom, tada sam i ja gola i razoružana pred tobom..Istina u oči gleda Istinu..Zagrli me konačno zauvijek, i zaustavi to vječno zarobljavanje Tvoje kristalne esencije u neljudske i izobličene kreature koje ništa Tvoje nemaju..A Ti si tako prelijep, čist i jednostavan..Svuda sveprisutan,u svemu nasmiješen..Pridodali su Ti bol, patnju, nesavladivost radosti...Sve to nisi Ti, Jedini od Jedinog...Pogledaj me, kakva jesam, i kad sam laž, i kad sam istina, i kad sam zmija, i kad sam golubica..Pogledaj,i shvati..sve sam to ja..A Tvoja ljubav neka sve povoje besmilenih iluzija skine...Neka dođe vječni trenutak sjedinjenja svega u jedno...Ja sam tu..I ostat ću tu..makar kao zadnja krijesnica kojoj se nježno svjetlo duše gasi..Ti znaš..Da Ja nisam Ti..i Ti, nisi ja..Bar ovako zatečeni i dodirnuti jedno drugim...