8 h je ujutro, 13.03., četvrtak, ja ležim i sanjarim u krevetu, to sam oduvijek voljela , dan je sunčan i vedar, malo je prohladno jer vani puše burica , iz kuhinje dopire miris tek skuhane kave, moja mama se digla rano jer tata je bolestan, oko njega treba puno njege i pažnje, mene i sestru nastoji koliko je god moguće osloboditi brige i tereta bolesti, u mojoj sobi na kazetofonu svira omiljeni Chopin, svira lagano i tiho da čujem samo ja jer tati sve smeta, u tom trenutku u sobu kod tate ulazi sestra i krikne…..mamaaaaa, tata je umro….
Tada, na brzinu, mene i sestru šalju iz stana kod tete, a moja mama i susjeda koja je odmah dotrčala do nas, spremaju mog tatu. Po starinski, jer mislim da to više nitko ne radi u kući, oprale su ga i obukle, povezale mu glavu i tek onda je odnesen u mrtvačnicu.
Zatim slijedi drugi šok za jednu 17-godišnjakinju, odlazimo u dućan kupiti crnu robu. Ja plačem i govorim da neću crninu ali svi se deru na mene da nisam normalna jer tata je umro i moram biti zavijena u crno. Obukla sam crninu i dobila tempraturu 40. , razboljela sam se od smrti i crne robe. Teško , preteško sam podnijela crninu, godinama iza toga nisam ništa crno na sebi mogla vidjeti osim crnih cipela. Ali onaj koji nikada nije nosio crninu neće znati o čemu govorim, jednom kada uđete u crninu iz nje teško izlazite van.
I tako sam se ja nakon nekog vremena skroz stopila sa crninom, sve mi je postalo crno pa tako nisam otišla na maturlani ples, na maturalno putovanje, ostavila sam momka jer baš mi se zacrnilo do kraja. I na kraju nemam pojma tko se promijenio ja ili okolina, ali ljudi mi više nisu mogli prići tako lako kao nekada ili se nisu usudili jer su vidjeli crninu na meni i u meni. I sad vi meni recite zašto ljudi moraju nositi crno, zbog sebe ili drugih, znači ako ne nosiš crninu onda nisi u žalosti. Ne čini li vam se da je nošenje crnine samo parada za vanjski svijet.
Najgluplje mi je kad na kaputima ugledam crni botunić ( dugme ) jer osoba nema crninu, pa nek se zna da je u žalosti. Zašto bi se moralo znati da je osoba u žalosti, opet zbog vanjskog svijeta, zar ne?. Kad ti netko umre crno dugme ti se nastani trajno u srcu, ne treba ti kaput da bi ga zakačio sa vanjske strane jer sa kaputa ćeš ga kad-tad skinuti, ovaj sa srca nećeš nikada.