Bila je to ljubav na prvi pogled, strasna i sudbinska rekli su mnogi. On je bio inžinjer, mlad,zgodan i obrazovan. Ona jedinica,mamina princeza, slikarica, pametna i lijepa. Teško je sad reći zašto su njeni roditelji bili protiv te veze,možda su oni vidjeli nešto što ona nije a možda im jednostavno nitko nije bio dovoljno dobar.Naravno kako nitko ne sluša roditelje tako su se i oni ubrzo vjenčali na opće negodovanje obitelji. Uskoro su dobili i djecu, sve se činilo da je to jednostavno brak iz snova. Puno su putovali, bili imućni živjeli u inozemstvu te provodili ugodan i lijep život.
Ali kako vrag ne spava, došla je bolest. On je u 30 godini doživio moždani udar i ostao u invalidskim kolicima, ona je imala onda samo 28. Međutim kako su imali novaca odlazili su u razne toplice tako da se njegovo stanje poprilično popravilo ali je ipak ostao vezan na invalidska kolica i postao ovisan o svojoj ženi.
I tada je njihova ljubav došla u kušnju. On postaje u svojoj bolesti zločest. Nije dovoljno da je maltretira psihički, ne daj joj da komunicira sa ljudima, kontrolira telefonske razgovore, ne da joj izaći iz kuće, ne smije ništa kupiti, njegova ljubomora poprima zastrašujuće razmjere.Počinje je tući fizički, vrijeđa je i ponižava. Takvu osobinu svog karaktera zanimljivo nije pokazivao dok je bio zdrav ili možda bolest mijenja osobnost, i to je moguće.
Al gle, tko će vjerovati mladoj i zgodnoj ženi da je maltretira muž invalid. Ona je kriva ne on, ona se ne brine dovoljno za njega i tako je njen život u 28. godini stao onog trenutka kada se on razbolio.Ona više nije bila u stanju baviti se slikarstvom. Ljudi je više nisu prepoznavali na ulici, izgledalo je kao da je ona bolesna a ne on.Djeca su sve više vremena provodila kod bake jer su ga se bojala, njega ni to nije bilo briga, samo je brinuo o tome da svu svoju ljutnu i frustraciju bolesti istrese na svojoj ženi. A ona je trpjela , trpjela, trpjela….....dok joj nije puklo i onda ga je ostavila njegovoj mami i otišla….
I ova mlada žena da ste je pitali prije braka bili ikada ostavila muža kojeg voli zbog bolesti, rekla bi ….nikada……ja smatram da svačija ljubav pa čak i ona najčvršća može doći u kušnju. …..nitko ne može znati što bi napravio i kako bi napravio dok se „to“ ne dogodi…..a tada ili pukneš ili izdržiš,ali ono što želim reći je da ništa nije za osudu, ništa nije za zamjeriti i niti je najgore u životu povijanje rana od ležanja i mijenjanje pelene.....
( ona je još živa i ima oko 60 godina a on je tek nedavno umro)