...Ljetu je pomalo došao kraj.Noći su ovdje već postale hladne,kao i jutra,a danju je još uvijek dovoljno toplo.Moglo bi se reći i vruće.Priroda je prekrasna.Sve je zeleno,iako je ljetno doba,ali kiše su ove godine natopile prirodu i podarile joj ljetnu ljepotu.Divota je gledati sva ta brdašca i te doline.Pogledi na njih ispunjavaju moju dušu,a već dugo nisam bila tu.Ovdje gdje mi duša diše,gdje osjećam mirnoću.Možete li zamisliti osjećaj zadovoljstva unutar grudi...Dug je put do stare kuće,ali ne osjećam umor u nogama.Udišem zrak i hranim oći neopisivim pejsažom.Davno nisam disala,i pitam se kako sam mogla uopče tak dugo izdržati u zagušljivim prostorima koji su me okruživali svih ovih godina.Prije sam dolazila bar jednom godišje...dovoljno za napuniti baterije,a sad me godinama već nije bilo.....I tako došavši pred kuću počelo me stezati u grlu.Stara kapija,posrnula vratašca,teško se otvoriše.Prazno dvorište,opustjele štale i već pomalo oronula stara kuća natjerala mi suze na oći...Dan je prošao s puno ljudi i znatiželjnika...a kad je stigla noć,nastade tišina....Ljudi ovdje rano idu na spavanje...I ja isto...Iz kreveta osluškuješ zoru .Pijetao kukuriće,a u sobu ulazi miris zore,miris svježine.Ustajem a u grudima mi neka sjeta.Miriše trava i sjeno.Hlada bunarska voda osvježava mi lice.Ova jutra su prekrasna.Dok svi moji ostali još spavaju ja uživam u jutarnjoj samoći.U zraku se osjeća neka tuga.Neka nostalgija za nekim davnim vremenima,prekida mi misli...Nema više nekih dragih ljudi...I tako dok mi rosa umiva noge razgledavam mjesto mog djetinstva.Sve je ostalo na svom mjestu,svaki kutak dvorišta,svako stablo je tamo gdje sam ga i ostavila.Znate li kako je lijepo stajati nasred livade i uživati u pogledu na obrađene njive.Volim biti ovdje.Volim ovu livadu,volim ovu jabuku,volim ovu kuću..I tako ja stojim usred našeg vočnjaka s jabukama i plače mi se.Plače mi se jer ih već odavno nitko ne obrađuje i već odavno se nitko ne penje po njihovim granama.Gledam i promatram to isprepleteno granje koje kao da mi želi reći"Ej,odavno te nije bilo".Kao da me želi upitati "Ej ,a gdje su oni dragi ljudi što su se brinuli za nas?I njih već dugo nema..ni da prođu." A ja samo pustim još jednu suzu...