UVODNA PRICA

U pradavna vremena kada su ljudi zivjeli skupa sa divovima i patuljcima, na podrucju Limske drage zivio je siromasni ribar i imao prekrasnu kci. Ona je bila toliko lijepa, da je ribar morao stititi je od velikog broja prosaca.

U susjedstvu su zivjela dva brata blizanca - dva diva, i Zmaj Limske drage. Zmaj se pretvarao u mladica, kad bi se pojavio pred djevojkom. Braca divovi i Zmaj bili su u stalnom sukobu radi ribareve kceri. Jedne noci kad se braca nasla na krizanju puteva, Zmaj se pretvori u magarca. Objesni divovi nisu mogli odoljeti i skupa zajasu magarca, koji ih odnese daleko. Magarac ih zbaci s ledja, tako da su lutali cijelu noc, put do kuce nisu mogli pronaci. Divovi zaspu, pred zoru pjetlovi ih probude i nadjose put do Limske drage. Srditi divovi odluce da tko prvi podigne kulu njegova je ribareva kci i razglase vijest koja stize do ribara. Divovi pokupe sve kamenje i blokove megalita, uniste putove i krizanja putova, osim pet velikih gromada koje nikako nisu mogli izvuci iz zemlje. Kamene blokove kiklopske velicine usadise u kule i suhozide ne pridrzavajuci se pravila gradnje, i tako na brzinu podigose dvije kule, svaku na jednom brezuljku. Ribar bojeci se za krepost svoje kceri koja je bila ljepotica, neprestance je izlagao samoci zbog velikog broja prosaca. Ona poput mucenice, bojeci se diva i pritvora u jednoj od kula, predala se postu i molitvi, i tako umre. Dusa mlade djevojke preda se i predje u sirenu, sa kojom se djevojka igrala i kupala u Limskoj dragi. Ovih dana kao i nekad, po uvalama, dragama i otocima, priobalja Limske drage, zna se pojaviti sirena, nenadano kao sto je i nestala iz misli i sjecanja ljudi.

Dugo godina poslije toga kada su sa lica zemlje nestali divovi i patuljci, uz postojece kule narod se nastani, dignu dva grada i prozvase ih Kastel-Parentin i Monocastello. Mjestani oba grada zivjeli su objesno i razuzdano. Uz obilje bogatstva u svojoj oholosti, narocito gradjani Parentina vezujuci se rodbinskim vezama, u sukobu sa pridoslicama uz skrtost, poticali svoje pogansko bozanstvo. Za razliku njih, gradjani Monocastella bili su pobozniji. U jednom trenutku potaknuti susjedskim prestizem i takmicarskim duhom, probudila se savjest svecenstva. Izazvani svecenici dali se na ogledanje kakva je moc u njihova boga. Oni podigose dva zrtvenika, jednog u Parentinu a drugog u Monocastellu, potom sazvase svaki svog Boga da zapali vatru. U Parentinu uz veliku tutnjavu unisti gradjevine i dio stanovnika. U Monocastellu Bog posla vatru koja zapali zrtveno oganj, i ukaza na ispravnost puta. Gradjani Monocastella prihvate odbjegle i unesrecene gradjane Parentina, koji podigose nove nastambe, te se prikljuce ziteljima Monocastella. Tako je Parentin nestao i zbrisan sa lica zemlje. Uspomena na Parentin je kameniti grad, stjenovito brdo koje se visoko uzdize iznad Monocastella u neposrednoj blizini. Grad kasnije dobiva novo ime Duecastelli, ili Dvigrad. Na mjestima pet ogromnih gromada megalita tijekom vise stoljeca, narod podize pet sakralnih objekata: crkve Sv. Sofija i Sv. Petronila, kapele Sv. Marija, Sv. Antun i Sv. Ilija.

POVIJEST

Crkva u Istri igrala je znacajnu ulogu kroz cijelu povijest. Pri tome se ona ne javlja iskljucivo kao religiozni, vec u znatnoj mjeri i kao ekonomski cinitelj, vezujuci svoju materijalnu egzistenciju na obavezna podavanja seljackog i gradskog stanovnistva. Mlecani su privlacili zitelje u Istru. Dovozili brodovima iz drugih krajeva i naseljavali radi obrade i iskoristavanja zemlje. Vlasnici mnogobrojnih sumskih parcela i gajeva, obradjivali su okolnu zemlju, uzgajali stoku i svoje proizvode, kao i drvo za gradju i gorivo, i prevozili do ukrcavalista na Limu. Kakvoca terena i pogodni smjestaj dvigradskog podrucja nesumnjivo su privlacili nove doseljenike. Jedan od problema koji se javljao bio je nacin podjele zemlje novim doseljenicima i o sukobima koji su iz toga nastajali (o sukobima izmedju starih i novih stanovnika, izmedju kolonista i gradske opcine oko placanja i medjusobnim sukobima kolonista).

Interesi jednih i drugih bili su cesto nepomirljivi. Sudski sporovi vodjeni oko zemlje isrpljivali su obje strane, a ponekad je dolazilo i do fizickih obracunavanja, prijetnji, unistavanja imovine, paleza i svakodnevnog nasilja. Nesrece koje su se svaljivale na srednjovjekovnoga covjeka kao sto su rat, bolest, a narocito kuga, smatrale su se posljedicama bozje kazne.

U Istri nije bilo pobjednika, samo porazeni i upropasteni. Jos jednom razljuceno bozanstvo tiho i necujno spusti svoj bijes na Dvigrad duz Zmajeve linije, epidemijom kuge 1631.g. Preostalo opustoseno stanovnistvo Dvigrada napusti grad i osnuje obliznji Kanfanar. Dvigrad je danas napusten grad, imao je sve sto je trebalo imati: jednokatne objekte zgusnuto smjestene u krivudavim ulicicama, trgove, crkve, strazare i tri reda bedema, obrambeni pojas koji okruzuje cijelo naselje. Bio je to bogat i vazan srednjovjekovni grad. Danas je to cudesan i najneobicniji svijet koji se moze sresti i vidjeti. Svijet u kojem se ubistveni mir i tisina smjenjuju carstvom vjecnog i neprolaznog. Dolazite do granice gdje vas um moze propasti u neki svoj ponor i nostalgicna razmisljanja o proslim zivotima, nisam li tu nekad i ja zivio? Ima tu mnogo od ideje o usamljenom nadcovjeku, onome neshvacenom i udaljenom samotniku koji posjeduje vise nego ljudsku moc i mudrost. Ta ideja ima uvijek neodoljivu privlacnost za one ljude koji preziru svoje vrijeme, ziveci izvan okvira i tipicnih karakteristika svoje sredine. Grad je potrebno obnoviti, sakralne objekte sacuvati. Nimalo slucajno istarski ipsilon nalazi se upravo pred Dvigradom. Ne kazuje li to na ispravnost putova kojima treba ici u obnovi ovog tajnovitog i misticnog grada.

STO KAZE EZOTERIJA?

MONOCASTELLO - DUECASTELLI - KANFANAR, vibriraju u znaku broja (3) savrsenog broja jer u sebi sadrzi pocelo, srediste i svrsetak. Broj (3) je broj stvaranja "put pokore", osigurat ce uspjeh, srecu i sigurnost.

DVIGRAD - 1631. (godina kuge) - SV. PETRONILA djevica mucenica, vibriraju u znaku broja (2) posvecenog Plutonu, bogu podzemnog, sjenovitog carstva. Otud je grad nestao, znak djavola, satanovo nacelo.

SV. ILIJA je u znaku broja (5) na pocetku Zmajeve linije koja se pruza duz Limskog kanala. Bolest nije nista drugo, nego vladavina broja (5) nad covjekom. Covjek je analogija svega, (5) je dioba i lom svega (broja 10). (5) doziva vanjsku tamu i pokrece podzemlje, donosi slabost i krvarenje, brigu i bol, grc i muke. Bolest je povezana s grijehom i sa zlom.

SV. SOFIJA - SV. MARIJA vibriraju u znaku broja (6) savrsenog broja, i SV. ANTUN u znaku broja (7) svetog broja nisu mogli pomoci. Tako je na udaru Zmajeve linije unisten Dvigrad. Takodjer na neko vrijeme su bila iscezla sela: Korenici, Mrgani i Jural, ostali bez zitelja.

DVIGRAD vibrira u zutoj boji, sa losim osobinama: ljubomora, sumnjicavost, dvolicnost, prozdrljivost, razdrazljivost, kukavicluk, malodusnost, melankolicnost. Sklonost vinu i pijanstvu.

DUECASTELLI - MONOCASTELLO - KANFANAR vibriraju u zeleno-plavoj boji, sa losim osobinama: prostota i hladnoca. Dobre osobine: snaga, zadovoljstvo, inteligencija i smjelost.

CRKVE NA PODRUCJU DVIGRADA

- SV. MARIJA od Lokvica, gotska kapela sa zvonikom na preslicu. U unutrasnjosti edikule nalaze se zidne slike. Djevica Marija stiti pokojnike rasirenim plastom, zagovara duse mrtvih i stiti od Kristovih strijela one koji se mole.

- SV. SOFIJA (XI - XII st.) ranosrednjovjekovna crkva, zastitnica grada u cije je zidine uzidano vise prepletenih fragmenata, dio inventara prenesen je u Kanfanar. (Isus, Bozanska mudrost, Sveta mudrost, Svetica).

- SV. ILIJA romanicka kapela, pregradjena u gotskom stilu 1442. g. Sv. Ilija je hebrejski prorok, snazna licnost koja se zestoko opirala stovanju Baala medju Izraelcima.

- SV. PETRONILA, crkva i Benediktanska opatija (X - XII st.) Sv. Petronila kci apostola Petra, zazivana da izljeci bolesnike od groznice.

- SV. ANTUN, kapelica s ostecenim zidnim slikama. Sv. Antun bio je monah, pustinjak, osnivac monastva, pomaze bogaljima, nejakima i bolesnicima.

NA KRAJU SVIH MUKA - SECER

Prenociti tu noc "sam" u Dvigradu nisam se usudio, produzio s rancem i vrecom za spavanje pjesice i stopom prema Vrsaru, usput prosao kroz Mrgani, Jural i spustio se za Limski kanal, kasno uvecer stigao u Vrsar, i kako to obicno biva, nista se slucajno ne dogadja, u Vrsaru sreo prijatelje, slikaricu Mirjanu Sestan i supruga joj Dina. Na pitanje odakle dolazim i gdje sam bio, bez moje znatizelje, Dino mi kazuje: "...u Londonu postoji i pohranjena je dokumentacija o gusaru, kapetanu Henryju Morganu, a da Parentina nema. Trazili su ga i nisu mogli naci." Bolje kazivanje nisam mogao ni ocekivati,na pravom mjestu i u pravo vrijeme. Zadovoljan, tu noc na obali mora uz sum valova i pri punom mjesecu, umoran zaspao. Vruci kolovoz i 21.07.2000. sa zuljevima na nogama i propjesacenim kilometrima ostat ce mi u dugom sjecanju. Tako je obilazak Dvigrada okoncan i stavljena je tocka na susret sa ovim tajnovitim i misticnim gradom; do novog susreta, nadam se nakon restauracije i obnove, vidjenog u boljem svjetlu, onom kojeg on i zasluzuje.

Napomena: Tekst je objavljen u mojoj knjizi METAMORFOZE ISTRE I RIJEKE, Rijeka, 2006.