Posjet narodu Apaša

Oci u oci sa starijom kulturom


"Sto je zivot ako smo zatoceni poput stoke u oboru?
Bili smo neobuzdani i slobodni,
Slobodni kretati se kamo zelimo.
Kako bismo mogli zivjeti u zatocenistvu?"

Victorio, vodja Apasa


1995. godine, kada sam vec poceo pisati ovu knjigu, dozivio sam svoj prvi istinski susret sa starijom kulturom. Mladja je kultura, kao sto joj je svojstveno, pokorila i porobila tu stariju kulturu te nad njom izvrsila pokolj. No, prezivjelo ih je dovoljno da bih osobno mogao upoznati njihov nacin zivota. Taj mi je susret donio nekoliko vaznih pouka o zivotu u Duhu.

... On zivi prema "apaskom vremenu", rekla je. "Sve se dogadja u onom trenutku u kojem se treba dogoditi i na onaj nacin na koji se treba dogoditi pa zbog toga ne voli nista planirati."...

... Prepoznao sam poznatu pustinju u kojoj su tu i tamo rasle kadulja, opuncija, kotrljajuce grmlje i golemi saguaro kaktusi ruku rasirenih i podignutih prema nebu kao nijemi cuvari prastare zemlje. U blizini je Mt.Graham, za Apase sveto mjesto, stjeciste duhovnih silnica,
koje im je Sveuciliste u Arizoni oduzelo zahvaljujuci politickom utjecaju i novcu, te ondje sagradilo opservatorij...

...Ispricao sam Jane o ptici koja je letjela iznad mojega automobila i zatratzio njeno misljenje. Ona mi je rekla da su ptice njezini glasnici, da joj donose saznanja o raznim situacijama i o buducnosti te da je cesto stite od opasnosti...

... Zbog toga sam sa zadovoljstvom prihvatio njegov poziv da mu se pridruzimo u obredima
kojima inace smiju biti nazocni samo pripadnici plemena: obredu znojenja i plesu Okrunjenih plesaca...

... Reci cu slijedece: taj je obred potvrdio sve sto sam intuitivno znao o moci povezivanja s
vlastitim duhovnim izvorom...

... Jedna je uciteljica, Angloamerikanka koja je stigla tek nedavno, rekla: Ta djeca posjeduju neopisivu energiju i snagu. Pokusam li obuzdati osmogodisnje ili devetogodisnje dijete, zadrzati ga da ne potrci prema necemu ili tek stavim ruku na njegovo rame, osjecam snagu tinejdzera ili mladog muskarca. Ta su djeca nevjerojatno snazna, a kada nesto odluce, gotovo ih je nemoguce sprijeciti da to i ostvare."...

...Ona me strogo pogledala. "Mi smo oduvijek vjerovali u jednoga Boga. Pred Suncem ne molimo zato sto ga obozavamo, vec zato sto nas podsjeca na stvaratelja Sunca koji nas grije i daje nam zivot. Mi uvazavamo zivotinje i stujemo ih zato sto su dio Bozjeg svijeta i njegovog djela."...

... A tada je u meni bljesnula spoznaja. Ritam bubnjeva bio je isti za svaki napjev: ugadjali smo svoje mozgove, vjerojatno na frekvenciji od 10 Hertza alfa mozdanih valova ili na nekoj sukladnoj frekvenciji.
Uvidio sam da posrijedi nije primitivan ples: bio je to oblik meditacije na mantru jednako kao sto to cine hinduisti, Tibetanci sa svojim molitvenim niskama te katolici dok satima mole krunicu.
Oni izazivaju izmijenjena stanja...

... Za te je ljude taj obred temeljan, najdublje ukorijenjen, najstvarniji i najcvrsce vezan uz zivot, najupecatljiviji. Dok sam ga promatrao i sudjelovao u njemu, u svojim sam dubinama bio potuno siguran da je kultura nas bijelaca postala isprazna sala o samounistenju, s televizijom na celu...

... Vozeci kroz mracnu pustinju, upalio sam radio i pronasao postaju Navajo Indijanaca, nekoliko stotina kilometara sjeverno i zapadno.
"Slijedi nasa danasnja povijesna misao", rekla je voditeljica izmedju dvije "contry and western" pjesme.

"Kada je Kolumbo slucajno nabasao na nasu zemlju, prisvojio ju je jednako kao i nase ljude i sve nase blago, u ime pape te spanjolskoga kralja i kraljice.
Najprije je naredio da se okupe svi Indijanci iz okolnih krajeva te zahtijevao da mu svaka
osoba starija od cetrnaest godina sutradan donese saku zlata. Sljedeceg su dana hvatali
sve one koji su donijeli manje ili nisu donijeli nista, i odsjecali im jednu ruku. Toga su dana tisuce ljudi izgubili ruke.

Potom je Kolombo zarobio onoliko Indijanaca koliko ih je uspio ugurati u potpalublje svojih brodova, te ih poslao u Spanjolsku kako bi ih ondje prodali u roblje. Vecina ih je umrla tijekom putovanja jer su ih drzali u potpalublju, u vlastitim izmetinama, a hranu su im bacali kada se mornarima prohtijelo. Medjutim, oni koji su prezivjeli, priskrbili su Kolumbu lijepu zaradu. Nekoliko se puta vratio kako bi uzeo jos robova i odsjekao jos ruku.
To je covjek kojemu bismo na Kolumbov dan trebali odati pocast."

Kad je Merle Haggard poceo pjevati, jedva sam popustio stisak saka na upravljacu.

Dio teksta iz knjige Thom Hartmann, PROROKOV PUT, Dozivljaj sile zivota.


Moja Napomena: Pokusavam odmotati film i prisjetiti se: "Kako su nas ucili." Preko western filmova da su kauboji gotovo uvijek dobri, pametni i pravedni. Indijanci su primitivni, glupi, pijani, otimaju oruzje i neznaju sto rade...
Strip romani o Alan Fordu ucili su nas kako se pljacka i otima sirotinja i siromasni, a njihova stecevina i novac, to, oteto poklanja bogatasima. Realizirano je u 100 posto, bogati zapad u odnosu na opljackan i unisten Treci svijet.
Obozavao sam gledati western filmove i citati Alan Forda. Njega sam naprosto gutao u wc-u gdje sam imao kup od pedesetak stripova i razmjenjivao sa drugima. Roditelji su se zgrazali nad mojim ponasanjem. Svaki slobodan trenutak bio bi dragocijen i trebalo ga iskoristiti, obavljao sam istovremeno veliku nuzdu i citao stivo iz stripa, tako moj prvi ucitelj bio je Alan Ford, do zavrsetka Srednje Tehnicke skole.
Danas, situacija je jos gora, od bombardiranja "Strumfova" i to pod patronatom UNESKA pa na dalje da ne nabrajam...
Jos i to, dolaskom bijelaca u Ameriku počinjen je neopisiv zločin i pokolj nad starosjedilackim stanovnistvom kontinenta. Kazu da je bio jos i veci no sto je Hitler ucinio u vrijeme II Svjetskog rata.

  -----------------  

lp, boro

http://budan.blog.hr/