MOLITVA ZA DRUGE ( MARTINUS )

Pitanje: Ima li molitva za drugu osobu bilo kakav učinak, iako se dotična osoba sama ne moli ?

Odgovor: Da, naravno da ima. Čovjek se može moliti za druge ljude i on se može moliti za životinje – čovjek se zapravo može moliti za svakoga. Molitva je okultna sila, najveća okultna sila u postojanju. Molitvom čovjek može prakticirati i crnu magiju i bijelu magiju; to je ono što je prisutno u svakoj tzv. magiji. Mi trebamo toliko napredovati da prakticiramo bijelu, a ne crnu magiju.

Molitva za nekoga u svakom slučaju nije crna magija i to može pomoći. Bića koja trebaju čuti nečije molitve su duhovna bića čiji je posao čuti sve molitve i umiješati se. Problem je u tome da li se sve želje mogu ostvariti. Ne, ne mogu uvijek. Nema smisla moliti se da se oslobodimo ove ili one karme, da se oslobodimo ove ili one bolesti. Mi se za to možemo moliti, no primarna svrha molitve nije da se bića oslobode od bolesti; naprotiv, primarna svrha je da čovjek može, putem molitve, dobiti ogromnu moć i snagu da se nosi sa vlastitom karmom.

Ako netko ima vrlo mračnu karmu i ako je on melankoličan i potišten, on može putem molitve dobiti pomoć da održi normalno mentalno stanje i da dobije vrlo jasan osjećaj da je trenutna patnja nešto kroz što se mora proći, da će ona promijeniti nešto u nama na bolje. Čovjek se također može moliti za druge, a ti drugi su možda bića koja se sama ne mole; no, njima je od pomoći kada se drugi mole za njih. Oni tu ništa ne mogu učiniti što se ne mogu moliti – jer ne mogu se svi ljudi moliti, jer se ne mogu koncentrirati.

No, Bog nije tako ograničen da bi rekao : «Odlazite od mene !» Upravo je takvima potrebna molitva i tada je dobro da oni koji su duhovno snažniji pomognu onima koji su slabiji. Dakle, mi se trebamo moliti da se možemo nositi sa vlastitom karmom, da možemo izdržati našu karmu i da postanemo svjesni zašto moramo doživjeti takvu karmu i koja je njena svrha. Mi to možemo dobiti pomoću molitve; za to je molitva i stvorena.

Kada mi ljudi dolaze ja ih pitam : «Da li se moliš Bogu ?». «Da li se molim Bogu ? Ne, ne vidim tome svrhe. Ja ne vjerujem da je Bog čovjek koji sjedi na nebu.» «To nije potrebno vjerovati. Bog ne sjedi na nebu, On je svugdje prisutan. No, ti bi se ipak trebao moliti čak iako ne vjeruješ u to i nije važno ako se ne možeš koncentrirati.

Oni također kažu da ne mogu moliti molitvu Oče naš, ali to nije potrebno. Bog ne zahtijeva dugi niz riječi, jer čovjek uvijek ima nešto za što se treba moliti. Samo se na to treba koncentrirati. Čak iako to nije pretvoreno u riječi, čovjek to ipak ima u svojim mislima i samo treba misliti na to da mu je potrebna pomoć. Uopće nije bitno ako u to ne možemo vjerovati !» Dotična osoba si ne može pomoći ako ne može moliti.

Čovjek ne može utjecati na to koje sposobnosti ima i koje sposobnosti nema. Upravo zato uvijek kažem ljudima da, iako ne vjeruju, da ipak trebaju moliti i vidjeti što će se dogoditi. Tada će otkriti da molitva nije uzaludna, niti kada se čovjek moli za sebe, niti kada se moli za druge. Neće proći puno vremena prije nego što čovjek u potpunosti shvati da je molitva sila.

Preveo : Davorin Gruden (19.01.2010.)

Copyright © Martinus Institut

www.martinus.dk